Brak iz interesa odnosno ko je najveći partner vlasti u BIH?

I ove godine su kao i svih prethodnih izbornih godina u BIH, od 1996.godine, brojne međunarodne organizacije u BIH dale svoj doprinos izbornom procesu za šta su utrošeni milioni i milioni KM.

I ove godine će kao i svih dosadašnjih godina njihovog angažovanja rezultat biti isti tj. ĆORAK.

Sve ono za šta te iste međunarodne organizacije (koje od sikiracije za BH demokratiju, ljudska prava, prava mladih i manjina ne mogu da spavaju) optužuju naše političare i stranke je u njihovom slučaju ili malo gore ili tačnije dovodeno do savršenstva.

Korupcija, netransparentnost, namješteni konkursi i tenderi, povlašten položaj stranih dobavljača u odnosu na domaće, nepotizam, previsoke plate u odnosu na BH prosjek su njihova realnost.

Gdje je razlika?

Razlika je u tome što su eksperti iz tih međunarodnih organizacija (i poneke domaće NVO izdašno finansirane od strane istih) malo bolje razvili i usavršili svoj sistem od domaćih političara koji tek sada traže rješenja kao da kradu transparentno i po zakonu poput svojih kolega sa boljim praksama.

Zato sada gledamo na desetine lokalnih i nacionalnih go to vote (GTV) i drugih kampanja koji imaju za cilj da motivišu građane, posebno apstinente i mlade da izađu na izbore i glasaju obavezno , ali obavezno za promjene. Pri tome su već prije toga neke od tih međunarodnih organizacija (i poneke domaće NVO izdašno finansirane od strane istih) izabrale koje su to stranke koje nose promjene, obavile njihove treninge i obuke, isfinansirale neke lažne samoorganizovane građanske pokrete, kako bi nam svima otvorile oči ko su novi ljudi koji će nam donijeti promjene. Pri tome nam uglavnom zaboravljaju reći da su njihovi novi ljudi za promjene do sada promijenili najmanje 2 do 3 stranke i da je jedino novo što nam oni donose neko novo ime stranke kojoj sada pripadaju.

Većina tih GTV kampanja veoma liči na kampanje političkih stranaka i nemaju u sebi ništa inovativno, motivišuće i originalno. Naravno, već 4.oktobra ću biti demantovan ako se desi da te kampanje ipak daju rezulatat i na izbore izađe mnogo veći broj mladih i apstinenata nego do sada.

Šta je poenta?

Poenta je da većini tih međunarodnih organizacija (i poneke domaće NVO izdašno finansirane od strane istih) uopšte nije interes promjena vlasti i sistema u BIH niti bilo kakva pozitivna promjena uopšte jer bi to značilo prestanak potrebe za njihovim angažovanjem i finansiranjem.

I kud bi oni tada? Dobro, neki od njih su radeći dugo u tom sektoru i finansirani lakim parama razvili svoje paralelne privatne poslove i konsultantske firme, neke nove NVO ili centre za studije poželjnih tema, ali sigurica je sigurica. Plata od dvije milje maraka, dnevnice, putovanja na seminare i obuke po inostranstvu, fleksibilno radno vrijeme i mnoge druge pogodnosti i sve to bez da postoji ikakav mjerljiv rezultat ili plan koji moraju da ispune. Pa veći merak od takvog posla ne postoji nigdje u svijetu.

Pozitivno u svemu je samo da to da jedan dio mladih ljudi volontirajući na tim projektima bar za trenutak povjeruje da će se desiti promjena, da će možda živjeti bolje i da upozna dosta novih prijatelja i stekne iskustva koja nikad ne bi mogao da nije tih međunarodnih organizacija (i poneke domaće NVO izdašno finansirane od strane istih). Na tome im hvala.

Veću zahvalnost ipak treba da im ukažu političari što su opet doprinijeli i pomogli da se ništa ne promijeni a oni se pak trebaju zahvaliti političarima koji će svojim neradom, retorikom i svim drugim nečinjenjima opravdati njihovo postojanje i naredne 2 do 4 godine.

Ovo je tipičan primjer braka iz interesa koji svake 2 izborne godine potvrđuje pravilo da je kombinacija interesa i ljubavi idealan spoj.

1 komentar

  1. A onda mene napadaju kad kažem da neću izaći na izbore jer mi je sve to bezveze i ne mogu od ponuđenog izabrati manje zlo kad mi je sve zlo.

    Nijedna od tih NVO kampanja mi nije promijenila mišljenje ni 1%.

Ostavite komentar