Ko bi rekao čuda da se dese tj. predsjednički kandidati koalicije Zajedno za Srpsku

Baš sam se ovih dana raspisao na temu politčkog marketinga jer me na svakom ćošku, sa svakog bilborda i iz svake izborne hronike prosto izazivaju i mame da se dohvatim ali ne pera i olovke nego tastature.

I mogao bih ja pisati i o onima čiji su bilbordi jednostavno ružni do onih koji obećavaju 540 miliona KM iz budžeta EU fondova ali pod uslovom da BAŠ ONI postanu parlamentarna stranka.

Ali neozbiljnih stranka i neozbiljnih likova u ovoj kampanji je previše pa se nećemo mnogo njima baviti.

Htio bih napisati koju riječ o kampanji onih najozbiljnijih opozicionih predsjedničkih kandidata u R.Srpskoj, kandidata za predsjednika RS i kandidata za člana predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda.

Po istraživanjima javnog mnjenja koje smo proveli u februaru i aprilu na reprezentativnom uzorku od 850 stranovnika RS veće šanse za pobjedu su imali kandidati opozicije. Potrebno je bilo samo da osmisle dobre kampanje i počnu naporan terenski rad još u aprilu i pobjeda im je bila zagarantovana. Kandidati vladajuće koalicije su bili dosegli svoj zenit popularnosti, rejting im je bio već 12 mjeseci u konstantnom opadanju u svakom kvartlanom istraživanju i samo čudo ih je moglo spasiti da opet pobijede.

Čudo je i stiglo u vidu kampanje opozicionih kandidata Koalicije Zajedno za Srpsku. U stvari prvo možemo konstatovati da ta 2 najozbiljnija kandidata i nemaju svoje kampanje. Obojica su se utopili u stranačke kampanje na kojima uspješno komuniciraju sa svojim istomišljenicima.

Nakon što su javnosti krajem marta bila poznata imena obojice kandidata rekao sam da će im za sigurnu pobjedu biti potrebno da na izbore izađe od 30 do 50 000 glasača koji će dati svoj glas samo predsjedničkim kandidatima i neće glasati ni za jednu stranku,posebno ne za tzv.opozicione.

To je bila garancija za pobjedu, pod uslovom da i stranačke kampanje budu kvalitetno i na vrijeme sprovedene. U ovom trenutku možemo još dodati i da vjerovatno niko ne zna njihove zajedničke poruke i ključne programske odrednice. Pod tim naravno ne podrazumijevam demagoške poruke i floskule o reformama, obnovi privrede, borbi protiv kriminala i korupcije i socijalno odgovornoj državi koja inače i ne postoji jer živimo u entitetu.

Posebno je zanimljivo da do sada nijedan od kandidata nije viđen na tribinama i mitinzima drugih stranka iz koalicije koja je navodno Zajedno. Valjda se čuvaju za završne miting/e, za presing u posljednjih 7 dana kada će se desiti čudo. A možda im je i bolje da se Zajedno ne pojavljuju.

Ali ključno pitanje na koje nisu dali odgovor i zbog koga njihove kampanje nisu efikasne je što nisu dali odgovore na sljedeća pitanja u slučaju njihove pobjede što po njima podrazumijeva i opozicionu većinu u Narodnoj skupštini RS:

  1. Ko će biti Premijer?
  2. Ko će biti ministar finansija?
  3. Ko će biti ministar unutrašnjih poslova?
  4. Ko će biti ministar privrede?
  5. Ko će biti specijalni tužilac?
  6. Ko će biti direktor IRB RS?
  7. Ko će biti direktori Elektropivrede, Željeznica,Srpskih šuma i Pošta Srpske?
  8. Ko će biti predsjednik Narodne skupštine RS?
  9. Ko su ključni ljudi koji će provoditi ekonomske i druge reforme o kojima nam toliko pričaju?

Da ne nabrajam dalje ali oni su a ne ja kandidovali te teme i prozvali institucije koje su po njima neefikasne. Logično bi bilo da imaju odgovore i kadrove koji će to poboljšati i popraviti.

Kako mi reče jedan od kandidata na ovo pitanje prije par danaA što bih ja tebi u kampanji govorio ime premijera, to je stvar dogovora koalicije“.

Odgovorih mu: Pa zato dragi gospodine  jer ste nam prošli put isto to pričali i obećavali pa nam onda doveli neke anonimuse iz raznih nedođija koji se u kratko vrijeme svog mandata obogatiše, postaše multimilioneri, zaposliše familiju u državnu upravu,pokupovaše silne stanove i poslovne prostore po Banjoj Luci a onda Vam napustiše stranku i sada mirno hadžijaju po Banjoj Luci“. Eto zašto .

Ili treba još koji razlog?

Ljudi žele da glasaju za ljude. Prošlo su vremena kad su glasali za obećanja. Ime i prezime budućih ministara i direktora je bio recept za uspjeh i potencijalnu izbornu pobjedu opozicije a kod vladajuće koalicije je građanima sve jasno osim rotacije na mjesto Premijer – Predsjednik RS iako je i tu izbor novog premijera sveden na 2 imena.

Oni koji su navodno sigurni u svoju pobjedu to ne bi trebali da kriju imena naših budućih spasilaca od javnosti osim ako nam ne spremaju postizborna iznenađenja posle kojih nema kajanja. Ili pojma nemaju koga bi imenovali? Ili znaju ali se boje da kažu da ne bi ostali i bez onih tzv. sigurnih glasova.

Sve u svemu kampanje bez kampanje, bez poruka, bez ključnih imena i bez konkretnih obećanja se brzo zaborave a u slučaju pobjede nema obećanja koja se trebaju ispuniti pa svima dobro. Ili ipak građanima nije dobro?

Šta će se desiti 3.okotbra, nisam više pametan. Znam samo da će me sada optužiti da sam vaki i naki, da ne treba da kritikujem nego da napravim svoju stranku pa da onda pametujem, da to radim iz ko zna kakvog interesa. Ali ne pretendujem ja zajašiti narodu na grbaču i na narodni budžet i na visoke činovničke plate nego oni pa je saslušati mišljenje drugih minimum koji moraju da trpe i ispoštuju. Posebno od nekoga ko je već istrpio nepotrebnu štetu ni kriv ni dužan.

O ovom gore napisanom će kandidati imati 4 naredne godine da razmišljaju u slučaju da se čudo ne desi.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

komentara

  1. Slavko

    Drago mi je da ste krenuli da pišete blog i gotovo da se u svemu slažem sa Vama u vezi izbora, ali ja imam jedan drugi zaključak. To je da vodeči ljudi opozicionih stranaka uopšte ne žele da pobijede na izborima, jer im postojeće stanje više odgovora nego da preuzmu vlast, tj. odgovornost. Naime, sve sam sigurniji da je cilj vodećim ljudima iz opozicionih partija da zadrže stanje koje trenutno imaju. To su poslanička mjesta, dobre plate i ostale naknade, neki biznis sa strane i njima je skroz OK, a ne preuzimaju nikakvu odgovornost i mogu lagano da kritikuju. Možda griješim, ali kad vidim kako nisu iskoristili šanse koje su imali, onda mi se to nameće kao jedini mogući zaključak…

  2. jery

    svaka cast
    trebas pisati kolumne u novinama

  3. i ovde u Srbiji pocinje da sazreva misljenje da je potrebno glasati za ljude a ne samo za politicke ideje. Boraveci u BiH ovih dana vidim da je kampanja dosta mlaka i da nema velikog napretka u odnosu na pre dve ili cetiri godine. Sve se radi u posledni cas…
    Mislim da je opozicija propustila istorijsku sansu a da joj narod to nece oprostiti. Neki od njih ce morati u politicku penziju…

  4. aleksandra

    Čestitke za blog!

    Kao i prvi komentator i ja sam skoro pa ubijeđena da je sve samo predstava za javnost – da opozicija u stvari i nema želju da pobijedi, da joj uopšte nije ni trebala kampanja i da te kampanje zbog toga i nema.
    Čast izuzecima (jer ima i entuzijasta koji u cijelu priču ulaze iskreno) ali većina učesnika u ovim izborima su izgleda samo statisti. I, ne slažem se da treba glasati za ljude (ovo je obična varka – od političara se prave celebrities i koriste se iste tehnike dok ljudi zaboravljaju da razmisle o idejama koje se promovišu) – mislim da treba glasati za ideje, za političke platforme koje, naravno, moraju biti detaljnije opisano od pukih slogana u 5 riječi. Pozdrav

  5. Siniša Milić

    Ogromna odgovornost je ona čaša gorčine kojom će pobjednik morati da zalije slatki ukus izbornog trijumfa, i zato sam, pa skoro, siguran da ćemo u vrijeme kada BiH očekuju teške reforme biti svjedoci raznih, do juče, nemogućih postizbornih koalicija. Za jedne, to će biti prilika da se nakon toliko posnih godina dočepaju barem komadića vlasti,i tako spasu od političke eutanazije, a za druge, da dio odgovornosti, uz svoje uslove, trampe za nastavak “uspješne” priče. Zato i ne bi teških riječi i čvrstih obećanja. Još uvijek.

  6. @aleksandra

    Mislio sam na ljude imenom i prezimenom i sa dokazanim rezulatatima ili bar bez mrlja. Svako se moze sajriti iza stranacmkog programa ili ideje koji manje vise nisu sporni kod vecine stranaka samo sto ih se niko ne pridrzava. Zato mislim da politicke platforme mogu biti paravan za one koji imaju za plan dokopati se moći i uticaja apreko toga i narodnh para.

    @Sinisa
    I ja se bojim tih neprirodnih postizbornih koalcija u kojima bi porazi bili pretvoreni u “mudre pobjede”

    @milos Slazem se da su propustili istorijsku sansu da neke stvari promijene na bolje.

  7. Aleksandra

    Dragane, kod nas se stvari dešavaju malo drugačije. Stranke krenu u head hunting, nađu neokaljanog, časnog pojedinca koji u priču uđe iz iskrenih namjera ali ga kasnije samo melju. Pgledaj kako neke stranke provišu novootkrivene časne pojedince… Ipak je na prvom mjestu stranka i njen program i treba ljudi to da shvate.. Čak se ni koalicije na prave na osnovu detaljnog sporazuma koji definiše ko šta hoće i pod kojim uslovima već, onako, odoka..i onda kada se posvađaju sluđuju birače ko je i zašto kriv.. Nema ovdje još uvijek mjesta za prave kampanje, PR i slično. u stvari, ovdje nema mjesta ni razumu…

  8. @aleksandra
    Ma moram se ja složiti i sa tvojim komentarom ali je problem kod onih koji su već zauzeli glavne pozicije u strankama. Kaže npr. 21.09 na tribini PDP-a u Rogatici nosilac liste Zoran Đerić doslovno ovo: “Moramo po svaku cijenu zadržati mlade u Rogatici”. Kaže to čovjek kojem je PDP treća stranka,koji je bio predsjednik Izvršnog odbora SO Rogatica i koji već 12 godina živi u Banjoj Luci gdje mu i djeca idu u škola, gdje ima i pozorišta i sporta i muzeja i mnogo toga drugog za život što djeca u Rogatici ne mogu ni zamisliti. Zato ja kažem da treba galasati za ljude jer mi npr. nije sporan program PDP-a ali kad samo skontam da je vrh te stranke odlučio da eksperimentiše sa građanima Istočnog Sarajeva jer je stavio na čelo liste čovjeka koji 12 god.živi u Banjoj Luci onda sav program pada u vodu.
    Kontaš?

  9. Aleksandra

    Ma, kontam :)).. mislim da će većina birača i glasati za ljude ali onda se dešava ono – pojedinac istupi na pola mandata iz stranke a zadrži mjesto u skupštini i ne možeš mu ništa(primjer Mikerevića). To ti je začarani krug. Ja do prije dva mjeseca nisam znala ništa o politici i kako to ide kod nas ali sam se sad aktivnije uključila i moje zaključak je da je naš politički život sličniji kriminalu nego politici.. Ja sam zaprepaštena količinom ucjena, prijetnji, fizičkih napada i slično. Iza scena se vode skoro pa pravi kriminalni obračuni. Jednostavno mislim da smo mi kao društvo na jako niskoj ljestvici razvoja a da to ova malobrojna “svjesna” gupa jako dobro koristi.. I dok ljudi ne nauče sami tražiti svoja prava ili se okupljati u neku vrstu građanskih udruženja za borbu za određena prava nema nam napretka.. Izbori su samo farsa – bar do i za sada. Period između izbora je mnogo bitniji za razvoj demokratije i društva uopšte.Pa, naša stručna udruženja, ako ih ima, uopšte nigdje se ne javljaju. E, kada se formiraju ta istinska građanska udruženja tada će i kampanje i PR imati smisla.. Vidjećeš,
    Oni sada imaju neke kao kampanje ali čisto forme radi.. Skoro sve dogovaraju iza kulisa. Baš kao što je i Hitler došao na vlast – ne zahvaljujući demokratiji i većini u parlamentu – već zakulisnim dogovorima. Ali, mislim da je ovo ipak prekretnica i da će nakon ovih izbora stvari krenuti nabolje, bar što se tiče uticaja javnosti na dešavanja. Doduše, bićemo dobro siromašniji ali…šta je tu je.. Bar imamo internet!!

  10. Znam, sve mi je jasno. Bice to dug i baš bolan put dok se stvari ne poprave. Ali nema predaje. Idemo dalje….

Trackbacks for this post

  1. Miloš Đajić Blog » Blog Archive » Političke kampanje na izborima u BiH

Ostavite komentar