Kreativnost i improvizacija u jazz muzici i organizaciji

IEDC Bled School of Management je u Sarajevu prije nekoliko dana organizovala predavanje pod nazivom “Music as metaphor – Learning from Jazz improvisations“.

Zahvaljujući mojim prijateljima, jazz muzičarima, i susretljivošću gospođe Danice Purg i gospođe Tine Prevodnik imala sam priliku da prisustvujem i čujem zanimljivo predavanje koje je na jednostavan način predstavilo sličnosti u menadžmentu i jazz bendu i koliko možemo naučiti posmatrajući jazz muzičare, njihovu “jednostavnost”, saradnju i razumijevanje koje vlada na bini u toku izvedbi.

Dino Šukalo, Edvin Hadžić i Amar Češljar su govorili o svojim iskustvima i odnosu prema jazz-u, a gospodin Ian Sutherland, moderator predavanja, je sve to stavio u kontekst organizacije.

I da, slični smo “sistemi”, ali možemo mnogo toga naučiti od jazz benda jer nam često treba malo kreativnosti, hrabrosti za improvizovanje i takta za uspješno poslovanje.

U periodu revolucije informacija upravljanje znanjem je postala najvažnija odgovornost menadžera. Kako bi najlakše shvatili značaj učenja, brzih promjena, prilagođavanja i upravljanja ljudskim resursima poređenje sa jazz bendom je veoma slikovito.

Dobri jazz muzičari uspijevaju improvizovati, usklađeno prepuštati lidersku poziciju kolegama iz benda, bez velikih objašnjenja i verbalnog govora. Sporazumijevaju se, razumiju i “osjete” svoje kolege i iz grešaka uče i prave najbolje što mogu.

Zar se u našim organizacijama ne susrećemo sa istim izazovima?

Posmatrajući skladni nastup tri jazz muzičara, nama gledaocima je ubrzo bilo jasno da se radi o grupi profesionalaca koji uspijevaju u haotičnom, turbulentnom okruženju, da donose brze i nepovratne odluke. Da li vas to podsjeća na vašu svakodnevnicu? Nekada moramo slijediti naše osjećaje u datom trenutku i prepustiti se improvizaciji koja može izroditi velike ideje.

Uspješna improvizacija je rezultat dugogodišnjeg iskustva i napornog rada, vjere u tim koji će shvatiti tvoj način rada, podržati ga i pratiti. Za uspješnu improvizaciju moramo imati povjerenja u sebe, ali i tim, i vjerovati da je to što radimo ispravno i da će nas dovesti do cilja. Sve nas na bini spaja isti cilj, a to je imati dobru svirku i zadovoljnu publiku.” – Dino Šukalo

Učimo da improvizujemo – pripremimo se da budemo spontani

Ne smijemo se ponašati uvijek kako se očekuje od nas. Nekada moramo izaći iz propisanih okvira i kreirati nove, kako kupcima, klijentima, saradnicima ne bi postali dosadni i jednolični i kako bi adekvatno zadovoljavali njihove potrebe. Jazz muzičari (kao i kompanije) koji dugo ili često sviraju mogu upasti u zamku da se zadovoljavaju uspjesima iz prošlosti, da grade karijeru na starim lovorikama i da im posao postane rutina zasnovana na pravilima, konvencijama i uvjerenjima.

I think the fear of failure is why I try things… if I see that there is some value in something and I am not sure whether I deserve to attempt, I want to find out.” – Keith Jarrett, jazz pianist.

Naročito pod stresnim uslovima imamo tendenciju da radije predstavimo ono što dobro radimo i ne rizikujemo greške, što je u stvari naša najveća greška. Pokušajmo ne bojati se neuspjeha i grešaka, ako se dese trebamo učiti iz njih i prihvatiti te situacije kao izazove iz kojih možemo poboljšati svoje sposobnosti i vještine. Samo tako nećemo postati dosadni ni našoj publici, ni našim kupcima, klijentima i saradnicima. Jazz muzičari greške pretvaraju u mogućnosti, na taj način ih i mi trebamo posmatrati.

Da li dišemo u istom ritmu?

Većina studija o ponašanju organizacija pokazuju da organizacije imaju racionalno kognitivnu orijentaciju, dok iz primjera jazz improvizacije možemo naučiti da trebamo obratiti pažnju na intuitivne i emotivne veze između članova tima, kao i na iskustva strastvenih konekcija koje inspirišu i stvaraju intezivniji nivo uključenosti i povjerenja zaposlenih.

Jedan značajan dio u fazi učenja sviranja jazz muzike je druženje sa ostalim muzičarima jazz zajednice. Slično je i sa predstavnicima organizacije. Za jačanje dobrog tima potrebno je provoditi kvalitetno vrijeme zajedno, upoznati svoje članove tima i u okolnostima koje nisu vezane za posao, uočiti možda neke njihove vrijednosti koje nećemo primjetiti u stresnoj radnoj atmosferi. To će ojačati tim i nakon nekog vremena članovi tima će početi disati u istom ritmu. Kada dosegnemo taj nivo onda će komunikacijski šumovi biti rijetka pojava.

Jedna od specifičnosti jazz benda je da se u toku svirke pozicija lidera mijenja. Lider u jazz improvizaciji će u nekom trenutku predati lidersku poziciju drugom kolegi koji će nastaviti improvizaciju, a za slušaoce će to biti spontano i prirodno.
Nekad je bitnije biti onaj koji pruža podršku ili koji prati nego sam vođa.

Nakon što se zbližimo sa muzičarima (članovima tima) onda ćemo prepoznati trenutak kada treba drugom prepustiti lidersku poziciju, jer je i to dio zajedničkog uspjeha. Ne smijemo zaboraviti da nekad nije dovoljno imati samo najbolje stručnjake u timu, mnogo značajnije je da ti ljudi dobro funkcionišu zajedno.

Odlično predavanje, odlična svirka i odličan pristup. Ne samo da jazz muziku sada više cijenim (volim), nego sam se dodatno podsjetila koliko su improvizacija, kreativnost i dobar tim značajni za uspješno poslovanje.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

komentara

  1. Vrh! Svaka čast na tekstu i pozdrav za školsku 🙂

  2. Vrlo poučno. Kada ovako u dahu pročitam neki članak, znam da je pisan udarom inspiracije!

  3. Mirko

    Vrlo dobro opažanje i komparacija. Saznao sam nove stvari. Veliki pozdrav

  4. Odličan primjer. Na žalost koda nas niko ne pristupa analizi problema i poslovanja na sličan način. Svaka čast za post.

  5. Iako ga nešto baš i ne gotivim, parafraziraću Gorana Bregovića, koji je jednom rekao da je njemu potrebno malo reda i malo anarhije, da bi mogao uspješno da stvara.

    Komparacija sa džez bendom je odlična. Šta ja kao ljubitelj džez muzike očekujem na jednom koncertu? Dobru muziku, prije svega (to je glavni proizvod benda), opuštenu atmosferu, zezanje, i mnooogo pozitivne energije. Da bi se to ostvarilo, sami muzičari moraju da budu opušteni, veseli, i, što je najbitnije, da i sami uživaju u muzici koju prave (ako oni ne uživaju, kako ću ja). Preduslov svega toga, pored muzičkog znanja koji svaki od njih nosi, jeste mogućnost da se svaki muzičar izrazi kroz sviranje, da da neki svoj lični pečat. Znamo da neka stvar ima svoju osnovnu kompoziciju, i svi će oni to da prate. Ali, bilo bi dosadno da je ta kompozicija uvijek ista. Ponekad se malo promjeni neka gitarska dionica, ponekad saksofon upadne malo ranije. Sve te male promjene i improvizacije čine i da muzičari dobiju novi izazov dok sviraju, a i da ja, kao slušalac, osjetim nešto novo i interesantno. Na kraju krajeva, kad znam da će moj omiljeni bend da svira svako veče iste stvari na isti način, ja i neću otići na svaku svirku, zar ne 😉 A ako znam da će to biti to, ali ipak nešto drugačije, onda mi se budi znatiželja 😉

    Ista stvar je i sa nekom (profitnom) organizacijom-ona takodje ima svoj proizvod, i on se meni dopada, ali ja želim, kao nadrndani moderni konzument, ne samo dobar proizvod, nego i poseban tretman od onih koji mi isti prodaju, želim neka iznenadjenja, male sitnice, osjećaj prisnosti sa preduzećem. To neću osjetiti u nekoj autoritarnoj priči, gdje mi proizvod prodaje osoba kojoj je sve to preko..one stvari. To preduzeće vrlo brzo izgubiće i mene kao kupca/klijenta, a i same radnike.

    Jer, najveći kvalitet sjajnog muzičara jeste u tome što čini da svako od nas poželi da i sam zasvira 😉

    Odličan tekst Lejla 😉

  6. I ja sam naučila nešto novo 🙂 Super poređenje i odličan tekst!

  7. Miloš Čirič

    IEDC je bila prva MBA škola koja je počela učenjem mendžmenta putek muzike. Kao kod svake stvari i tu je treba stvari stvljati u kontekst – ponekad je organizacija jako slična jazz bandu, a ponekad nekom drugom orkestru, nekoj drugoj muzici. Sve zavisi od problema, okolnosti i ljudi, koji su uključeni u proces. To naravno uče i na IEDC, a i na drugim školama koje su preuzele taj model.
    Ono što je posebno za pozdraviti je činjenica da je Lejla svojim postom prenela to iskustvo i ta saznanja široj publici, koja nije u mogučnosti školovati se i time podstakla čitaoce da i oni razmišljaju o stvarnim aspektima rada sa ljudima. I naravno što je to učinila na izvrstan način!
    Još jednom se je pokazalo koliko je značajna mreža ljudi sa kojima se druži, spremnost da nesebično širi svoja saznanja i to da stasa u iznimnog čoveka-stručnjaka. Čestitke i samo tako napred!

  8. Lejla, jos jednom odlicna sistematska potvrda mnogih nasih projekata koje smo realizovali upravo kombinacijom improvizacije, kreativnosti i odlicno uigranog tima, u kojem se medjusobno toliko poznajemo da u momentu jedni drugima citao misli. Ali naglasila bih jos nesto sto smatram izuzetno bitnim, a to je da je improvizacija uspjesna onda kada postoji stvarno dovoljno veliko i “kvalitetno” iskustvo da mozete veoma brzo i efikasno da improvizujete, ili kako bih ja jos to dodala,i taktizirate.

Trackbacks for this post

  1. Tweets that mention blog.prime.ba » Kreativnost i improvizacija u jazz muzici i organizaciji -- Topsy.com
  2. Tweets that mention blog.prime.ba » Kreativnost i improvizacija u jazz muzici i organizaciji -- Topsy.com

Ostavite komentar