Kriminal i korupcija imaju IP adresu tj. Ime i Prezime

Ili kuharskim žargonom kako musakom riješiti problem?

Ovih dana u jeku predizbornih kampanja i brojnih stranačkih teferiča (po krajiški zborova) stalno slušamo priče o problemima, kriminalu i korupciji. Pričaju o tome opozicionari, ali ne zaostaju za njima ni vladajuće stranke. Ispada da svi sve znaju o tome, a da u stvari niko ništa ne zna jer se niko i ne spominje kao konkretan slučaj (osim ona 2, 3 primjera o kojima slušamo godinama). Zato sutra političari neće ni imati problem sa neispunjenim obećanjima (a nisu ga nikad ni imali), jer oni u stvari nisu ni obećali da će riješiti neki konkretan problem a posebno, neku konkretnu situaciju ili IP adresu.

A u čemu je u stvari problem?

Svaki problem ima ime kao što svaka bolest ima dijagnozu, svaki kriminalac i korumpirani političar ili službenik ima ime i prezime. Ostaje samo pitanje zašto niko ne izgovara ta imena? Odgovor je jasan i on nije tema ovog posta.

Sa stanovišta političkog marketinga i vođenja kampanja neophodno je da se političke stranke u kampanjama pridržavaju nekih osnovnih pravila, od kulture izražavanja i poštovanja dijaloga preko tolerancije do korištenja argumenata u objašnjavanju problema. Fer odnos prema protivkandidatima je neophodan. Samo tako stranke u slučaju dobijanja povjerenja građana mogu doći u priliku da ispune obećanja. Za nekoga ko želi da se ozbiljno bavi politikom to osnovno pravilo obećano – ispunjeno je prvi i najvažniji princip ozbiljnog rada bez koga nema dugoročnog uspjeha. Ali koga u Bosni zanima dugoročan uspjeh? Zanima nas samo sada i odmah, a političare ovaj mandat.

Stranačke programe svakako građani niti čitaju niti znaju. Šta više, siguran sam da bar 70% kandidata na ovim izborima ne samo da ne zna program svoje partije nego ga nikada nisu ni pročitali. Novinari to lako mogu provjeriti. Princip obećano – ispunjeno važi i za kompanije, ali i za odnose sa prijateljima i porodicom, pa ne treba čuditi što je najvažniji i u politici. Poruka za one koji žele da ih građani u kampanjama ozbiljno shvate je da konačno stvari počnu nazivati pravim imenom/imenima, jer je građanima šuplje priče i obećanja preko glave.

 

Pronađite zato prave IP adrese, a ima ih mnogo, čak i previše za ovako malu i siromašnu zemlju. IP adrese direktora javnih preduzeća, načelnika opština i odjeljenja, šefova sektora, članova nadzornih odbora, članova upravnih odbora, rukovodilaca javnih nabavki i mnogo još IP adresa ima u BIH.

Pronađite, dokažite i onda tako spremni krenite na teferiče da dajete obećanja.

Znači, Ivan Petranović , direktor ( ili načelnik, šef, ministar) je pronevjerio (ukrao, otuđio) najmanje 20 000 KM (ili zaposlio bez konkursa Simu, Đoku, Panteliju) i kupio preskup službeni automobil bez tendera (ili na namještenom tenderu), zaposlio bez konkursa svastiku (ili ženinog bratića) na radno mjesto koje nije planirano sistematizacijom i bez odgovarajuće školske spreme, nije odgovorio na zahtjev o slobodi pristupa informacijam da dostavi izvještaje o pređenoj kilometraži službenog automobila i isplaćenim dnevnicma i troškovima reprezentacije itd…

I onda napravite musaku tj. red programskih ciljeva red IP adresa.

Ostavite komentar