Lideri – da li se rađaju ili stvaraju?

Loša interna komunikacija može uticati na produktivnost i motivaciju

I used to think that running an organization was equivalent to conducting a symphony orchestra. But I don’t think that’s quit it; it’s more like jazz. There is more improvisation. – Warren Bennis

Radeći sa klijentima iz različitih sektora često imam priliku razgovarati i blisko sarađivati kako sa predstavnicima top menadžmenta, direktorima određenih odjela – najčešće marketinga – kao i zaposlenima na nižim funkcijama. U toj strukturi kompanija uočavam da je interna komunikacija uglavnom slaba karika i da su neostvareni ili loši rezultati ili manjak motivacije zaposlenih uglavnom usko vezani za lošu komunikaciju unutar tima. Da li nam nedostaju pravi lideri i da li su direktori svjesni da se percepcija lidera (vođe kompanije) davno promijenila?

Pripadnici Y genracije (rođeni od 1980. do 1995. godine) koji u mnogim firmama predstavljaju veliki broj zaposlenih i nove snage budućnosti, imaju drugu percepciju lidera.

Mi slijedimo ili poštujemo nadređene ne zbog njihove pozicije, iskustva, godina ili staža, nego zbog znanja, njihovih sposobnosti uspostavljanja i njegovanja odnosa, sposobnosti da nas motivišu i potaknu da iz sebe izvučemo ono najbolje i da dajemo svaki dan 200%.

Vjerovatno najteži i ujedno najbitniji zadatak!

Ne postoji više borba za talentovane ljude -> Sada vlada rat za lidere! Svijet treba ljude koji znaju da vode druge!

Često se miješaju pojmovi nadređenog i lidera u kompanijama. Lider ima sposobnost da potakne i da navede svoje zaposlene da ONI žele ostvariti zajedničke ciljeve, dok nadređeni iskoriste svoju poziciju i narede da zaposleni moraju izvršiti određene obaveze kako bi se ciljevi ostvarili. Drugi način, iako je mnogo češći u praksi, je kratkotrajan i stvara nezadovoljstvo kod zaposlenih. Ljudi žele biti vođeni od nekoga koga poštuju, ko ima jasan cilj i jaku viziju budućnosti.

Gavin Wallbridge, profesor na Cotrugli Business School, u svome je predavanju o liderstvu istakao kako su lideri oni koji su sposobni motivirati druge za postizanje izvanrednih rezultata i usmjeravati ih u pravom smjeru, te na taj način uticati na postizanje željenih ciljeva. Pravi lideri znaju da žive sa promjenama i konstantno uvode iste.

Naročito bitne vještine lidera su sposobnost da razumije šta zaposleni (njegovi sljedbenici) osjećaju i misle, na koji način da utiče na njih i njihove motivacije, kao i kako da rješava konflikte i uspostavlja saradnje. Ako bolje razumijete šta motivira zaposlene, onda ćete jednostavnije imati uticaj na njihovo ponašanje.

Neke teorije tvrde da se lideri ne rađaju nego da se razvijaju i nastaju kroz proces cjeloživotnog učenja, analiziranja sebe i sopstvenih osobina i vještina, treninga i iskustva.

Četiri osnovna faktora liderstva su:

  • Lider – koji mora biti svjestan svojih jačih i slabijih strana i svjestan toga da će njegovi sljedbenici vjerovati u njegove ili njene postupke samo ako je izgrađeno povjerenje. U suprotnom, oni neće biti inspirisani za maksimalan doprinos.
  • Sljebenici – Različiti ljudi zahtjevaju različite načine vođenja i motivisanja, pa zbog toga lider treba svoje ponašanje prilagoditi svakom pojedincu.
  • Komunikacija – Komunikacija je ključ uspjeha, ali pored efektivne dvosmjerne komunikacije u odnosu lidera i sljedbenika, veliku ulogu igra i neverbalna komunikacija. Lider mora biti svjestan da će neki njegovi postupci ili djela ostaviti veći uticaj nego dugi sastanci i razgovori sa zaposlenima.
  • Situacija – Svaka situacija zahtjeva drugačiji pristup i, nažalost, nema univerzalnog ponašanja lidera ili recepta za uspjeh.

U trenutku kada mislite da ste uspješni već ste ustvari “mrtvi” -> neko je sigurno smislio već nešto novo, bolje, modernije i efektnije.

Pravi lideri nisu najbolji u svemu i ne moraju biti najbolji stručnjaci u određenoj oblasti. Njihova uloga je da okupe najbolje iz svih oblasti koje su potrebne za uspjeh kompanije i da ih motivišu da rade efikasno, predano i produktivno.

Liderstvo nema mnogo veze sa znanjem nego je više vezano za različite vještine pomoću kojih se stvara okruženje u koje ljudi žele doći i u kojem žele ostati.

Kako bi ciljevi tima bili jasni i kako bi sve karike išle u istom smjeru, dobar menadžer treba da odgovori zaposlenima na sljedeća pitanja:

  • U kojem pravcu idemo i šta su naši ciljevi u narednoj godini?
  • Zbog čega to želimo ostvariti?
  • Koja je moja uloga u svemu tome?
  • Kako ću biti nagrađen?
  • Koje mi vještine trebaju da to realizujem i da li ih imam?

Ako je interna komunikacija dobra i ako zaposleni imaju odgovor na prethodna pitanja, neće biti mnogo prostora za nejasnoće, nerazumijevanje i demotivaciju.

Osnovni izazovi idera:

  • Pojednostaviti stvari
  • Provoditi više vremena sa klijentima (kupcima)
  • Razvijati svoje ljude (edukacije, razgovori, stručna literatura)
  • Graditi tim
  • Nagraditi zaposlene za uspjeh
  • Motivisati zaposlene

Zauzeti lidersku poziciju i kroz svoja djela, sposobnosti i vještine potaknuti ljude da vas prate, poštuju, podržavaju i slijede je veoma težak i odgovoran zadatak, ali nije nemoguć.
Zapitajte se: kada ste posljednji put analizirali projekat koji je bio uspješan i istakli šta je bilo dobro odrađeno? Iako je ljudski um uvijek fokusiran da pronađe i vidi greške, nemojte zaboraviti da ljudi ne mogu biti kreativni i inovativni ako osjećaju bilo koju vrstu straha ili nezadovoljstva.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

komentara

  1. Vrlo lep tekst, ali jako teško primenljiv u našim uslovima :). Mislim na medicinske/stomatološke.

    Naši timovi su čisto hijerarhijski, autokratski ustrojeni, pri čemu je lider alpha dog (i žensko), dobra komunikacija em nije poželjna uopšte u nekim momentima – em je i u “mirnoj fazi” veoma otežana, i vaše kolege imaju velikih problema s nama.

    Problem je, kako ja vidim, što svi timovi ovog tipa (visokospecijalizovani, autonomni, vrlo opterećeni, sa velikom odgovornošću i potrošnjom resursa) slično “ustrojeni” – na nas su preneta neka pravila komunikacije vazduhoplovnih timova, recimo, ali to ne olakšava stvar…

    Da ne gnjavim više :), sve što ste rekli je (koliko mogu da procenim) lepo i tačno, ali jako, jako mnogo zavisi od delatnosti… Kod nas u povoju 🙁

  2. Dunja

    Slažem se da je sada rat za lidere… Koliko ih fali, govori i trenutna situacija npr u državi… ali da se ne ide daleko… situacija da lider ne znači dovesti najbolje ljude i ostaviti ih tako govori npr. kada je Real Madrid doveo sve najbolje igrače a nisu pobjedjivali. U čemu je bio problem? Mislim da je jako bitno poznavati ko šta može uraditi u timu ali i imati povjerenja u svoj tim… Potpuno potpisujem: “Liderstvo nema mnogo veze sa znanjem nego je više vezano za različite vještine pomoću kojih se stvara okruženje u koje ljudi žele doći i u kojem žele ostati.”

  3. lideri se i rađaju i stvaraju
    u čoveku mora da bude urođeno Ono Nešto što ga izdvaja iz mase i gura ka napred, ali od svih mogućih spoljnih uticaja zavisi da li će od tog urođenog Onog Nečega zaista i postati Onaj Neki

  4. Mislim da se lideri rađaju, jer ne znam na koji drugi način mogu da dođu na svet. 🙂
    Šalu na stranu; koja je uopšte razlika između talentovanog(rođenog) i stvorenog lidera? Često onaj ko se rađa talentovan ostaje u okvirima svog talenta, ne dogura daleko(možda 40% kapaciteta)jer ne radi na sebi i ostaje u okvirima osrednjosti. Međutim – prava vrednica i učenik gura, razvija se, prihvata rizik, greši, analizira, uči, primenjuje i na kraju dođe do recimo 90% ali mu fali onih 10% talenta.
    Svako od nas ima moć da vodi samo treba da probudi to u sebi (da kreira).

  5. Dijana

    Sve sam sigurnija da su navedene stvari iz teksta tačne. To mi govore i pitanja na nekim od intervjua na kojima sam bila.

    Lep tekst, zaista.

Ostavite komentar