Mijenjanje u krizi

Mijenjam sebe? Druge? Firmu? Planetu?

Zaustavite Zemlju, silazim,”pjeva Prljavo kazalište. Promjene su postale naša jedina konstanta i pokreću se sve brže i brže. Ništa više nije sigurno – ni politika, ni ekonomija, ni moj posao, pa, čak ni moje životne odluke.

Koliko puta čujete starije ljude koji kažu: “Ništa nije više tako, kako je bilo”. I, u pravu su. Promjene idu brže nego naši unutrašnji prirodni ritmovi. To nas dovodi do stresa, nezadovoljstva i “burn out” sindroma, kako na poslu, tako i u privatnom životu. Osim toga, jednostavno nismo dovoljno edukovani u praćenu promjena i svjesni procesa koji se događaju. U procesu promjene smo na određenoj tački, gdje staro više ne funkcioniše, a novo još nije tu.

Zamislite – kao da s jednom nogom stojite na obali, a s drugom na brodu koji već polazi od obale. Hoćete li ostati na obali – starom, sigurnom, ili ćete napraviti korak i ići u pravcu koji ne poznajete?

Kad smo u procesu promjena kao pojedinac, tim, firma ili društvo, to je naporno razdoblje, jer nemamo ništa za šta se možemo čvrsto držati. Tad je jako bitno da imamo cilj koji nas vuče naprijed! Moderni čovjek ima i drugi problem: sve želi “tu i sad”. Nema strpljenja, želi uspjeh i rezultate svog rada odmah. Ali, promjene ne idu brzo…

Često čujemo da je trenutna ekonomska kriza zapravo kriza vrijednosti u društvu ili tačnije, kriza vrijednosti pojedinaca koji imaju moć. Nemoralnost, pohlepa, egoizam, materijalizam, pretjerani konzumerizam,…osobine koje tjeraju drugi dio ljudi, npr. obične radnike i okolinu u tešku situaciju. Ove osobine bismo trebali zamijeniti sa osobinama društveno angažovanog i odgovornog pojedinca, sa integritetom i moralnim stavom, pojedinca koji je svjestan sistemske isprepletenosti društva i brine se, osim za svoju guzicu, i za druge i okolinu. Jer, svi mi smo dio jednog sistema i međusobno utičemo jedni na druge. I bitno je pitati se – da li radim stvari etično? Da li su moje odluke usklađene, prvo sa mnom, a, onda i sa širim kontekstom mog djelovanja i bivanja? Da li sam svjestan kako moje odluke utiču na okolinu?

Upravljanje promjenama je strukturisani pristup za pomijeranje/prelaženje pojedinca, timova ili organizacije iz sadašnjeg u željeno buduće stanje. To je organizacijski proces s ciljem osnaživanja zaposlenih da prihvate promjene u svom trenutnom poslovnom okruženju. U tom kontekstu menedžer u firmi ima jako bitnu funkciju, jer njegovi zaposleni prate ono što on radi, ne ono što priča. On treba biti prvi koji se mijenja, ako želi da ga tim slijedi.

Daću vam primjer:
Imala sam trening sa učiteljima. Bili su puni lijepih riječi kako bi trebalo biti, kakvi bi učenici, tj. studenti „morali“ biti.

Kad smo došli na praktični nivo, desilo se sljedeće:

  • Učiteljica kaže, djeca me ne slušaju. Za 5 minuta priča njena koleginica, a ona razgovara sa osobom pored.
  • Učitelji kažu, djeca su glasna. Za 5 minuta, kada radimo neku vježbu, njih ne mogu ućutati.
  • Učitelji kažu, djeca ne prate instrukcije. Kad završe vježbu, pitam ko je pratio uputstva i digne se samo jedna ruka od njih 30.

Onda se pitamo, zašto je situacija takva kakva jeste?

Djeca ponavljaju ono što vide kod nas odraslih. I zaposleni ponavljaju ono što vide kod svojih direktora.

Zbog toga, promjene počinju samo od nas samih. Ako očekujemo da će se svijet oko nas promijeniti, a da ćemo mi ostati isti, progriješili smo. Ako želimo mijenjati svoj tim, firmu, planetu,…počnimo od sebe.

Kako?
Odgovore trebamo naći svako u sebi.

komentara

  1. Vidi se zbog čega je Fanki Biznis bestseler 😉

    Pohvale za tekst, lijepo što je Prajm odlučio da na svom blogu ugosti nova lica 😉

  2. Hvala Katja što si ovo podijelila s nama. Promjene su nam svima neophodne ali zaista prvo moramo početi od sebe.

Ostavite komentar