Stručnjaci na sve strane – a šta ako ih Google ne prepoznaje?

U posljednje vrijeme su bosanskohercegovački mediji preplavljeni tekstovima o online komuniciranju koje su pisali eksperti koji ni Google ne prepoznaje.

Online komunikacija postala je veoma atraktivna tema o kojoj svi žele diskutovati kao što je prije pet godina glavna tema bila brendiranje, a prije tri godine CSR. Sve više je onih uglavnom samoprozvanih stručnjaka koji nude te usluge klijentima, koje se uglavnom završavaju na otvaranje Facebook fan page-a ili pokretanja neke nagradne igre koja nažalost ne izazove željene efekte.

Ko se ustvari može baviti strateškom online komunikacijom ili upravljanjem reputacije na internetu? I da li je ok klijentu samo prodati uslugu? – NE!!!

Pohvalno je svakako da sve više predstavnika kompanija i organizacija shvata da je internet novi komunikacijski kanal koji može biti veoma koristan za njih i njihov brend, ali često nemaju priliku da im bude objašnjeno da je koristan samo ako se odluče na dijalog i konverzaciju sa svojim potrošačima i da se od njih zahtjeva transparentan i otvoren pristup.

Nije dovoljno (ispravno) samo biti prisutan jer su sad svi na Internetu!

Strateški pristup, iskustvo i posvećenost…

Većina agencija i PR konsultanata u svojim ponudama usluga imaju i segment online komunikacije, što je ponovo pohvalno ako se PR-ovci, koji po meni moraju biti kreatori a ne samo sljedbenici komunikacijskih trendova, edukuju u tom smjeru i ako su prepoznali značaj pravilne strateške online komunikacije. Ali ko su oni koji se zaista posvećeno bave online komunikacijom?

Savjet za predstavnike kompanija koji žele iskoristiti potencijale koje Internet nudi je prvo da provjere online sliku onih koji nude uslugu, jer ako njih Google ne prepoznaje, tj. ako nisu aktivni i nisu sebe pozicionirali, onda će teško biti dobri savjetnici i napraviti efikasnu strategiju za vašu kompaniju. Ako ne uspjevaju u svoje ime ili u ime agencije da komuniciraju i grade online reputaciju onda je i mala vjerovatnoća da će biti vješti da to urade za klijenta.

I naravno pogledajte reference i tražite rezultate realizovanih online aktivnosti. Broj fanova na Facebook stranicama ne treba biti mjerilo uspješnosti, obratite pažnju na interakciju i proaktivnost. Tražite informacije o tome da li su imali cilj i da li je ostvaren.

Imala sam sreće da učim od najboljih kroz mnogobrojne edukacije koje je PRIME organizovao i koje su bile posvećene online komunikaciji. Drugi Sarajevo PR Open početkom 2009. godine je bio posvećen PR-u kroz online društvene platforme, a o novim medijima smo govorili i na posljednjem PR Open-u, zatim su na PROACTIVE-u 2009. i 2010. predavali online stratezi iz regije, a želeći da omogućimo da nova znanja steknu i druge kolege organizovali smo u Sarajevu i Banjaluci Twittosferu, radionice o upotrebi i mogućnostima Twitter-a.

Slušajući njihova predavanja i savjete, čitajući preporučenu literaturu i prateći njihove blogove mogu Vam sa sigurnošću reći da otvranje Facebook fan stranice sigurno nije vrhunac online komunikacije. To je samo jedan od alata kojem prethodi mnogo strateškog planiranja, obuka, posvećenosti, otvorenosti i najbitnije -> postavljanje cilja. Svi alati (Facebook, Twitter, Youtube, Wikipedia…) neće dati rezultate ako nije unaprijed definisan cilj.

Ako se odlučite da se aktivirate u online zajednici onda računajte da budete aktivno uključeni u komunikaciju jer samo tako vaše prisustvo može biti autentično. Savjetnik ili agencija su tu da Vam daju smjernice, da vas obuče, da naprave strategiju i da vas i vaš nastup na internetu prate i usmjeravaju -> ali ne da komuniciraju u vaše ime!

I naravno iako se radi o novim načinima komunikacije, ne podržavam strategiju da klijentima samo prodajemo usluge bez konkretnog efekta. Mi im moramo biti partneri koji će svojim aktivnostima doprinijeti njihovom uspješnijem djelovanju, u suprotnom ne radimo profesionalno svoj posao.

I zbog svega navedenog pažljivo birajte kome se prepuštate da gradi vašu online reputaciju, jer ne zaboravite -> sve što je na Internetu ostaje zauvijek!

Zanima me vaše mišljenje o tome da agencije ili konsultanti komuniciraju umjesto klijenta (vode njihove naloge) i do koje granice se to može tolerisati?

Napišite i Vi savjete za predstavnike kompanija koji žele učestvovati u online komunikaciji i koji su u potrazi za kvalitetnom podrškom i podijelite sa nama vaša iskustva.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

komentara

  1. Ne dam savjete besplatno, em što ne znam šta bih savjetovao, em zbog “ni kod babe nema džabe” 🙂

    Ali, uvjeren sam da nije dovoljno samo komunicirati i imati jaku želju za komunikacijom. Ako nemaš šta reći-čemu sav silni trud na internetu i u offline modu?

    Tako da bi te PR agencije trebale da nauče svoje klijente da kreativno razmišljaju, a od toga nema ništ` 🙂 Kako da naučiš nekoga da razmišlja? 😉

  2. Lejla, čestitam na postu, ali i na odabiru ove izuzetno zanimljive teme.
    U pravu si što se tiče iznenadne “poplave” online pr eksperata u offline medijima. Online ih nema nigdje ili su totalno neprimjećeni, ali u offline sferi su “veliki online eksperti”.
    Što se tiče tvog pitanja da li agencije mogu online komunicirati umjesto klijenata i u kojoj mjeri je to tolerantno, mislim da to uopšte nije sporno. Community management, ako ga radi ozbiljna agencija (a takve imamo i u regionu) podrazumjeva ljude koji raspolažu svim informacijama koje su neophodne za dobru online komunikaciju.
    S druge strane, ima dosta istine u tezi Dragane Đermanović kada kaže da klijenti za online komunikaciju ne moraju primati u radni odnos “mlade kul net ljude”, jer se net nauči, a prvenstveno je potrebno imati znanje koje kompanija treba upotrijebiti u online komunikaciji.
    Moje je mišljenje da je i u ovom slučaju najbolja sinergija agencije kao profesionalaca komunikacije i klijenta kao profesionalca u oblasti koju agencija treba iskomunicirati.
    Izvinjavam se ukoliko je komentar predug (pokušavam ostaviti trag na netu 😀 )
    Mnogo pozdrava

  3. Kompanije nemaju percepciju provere osoba koje im nude usluge. Ako je u pitanju osoba koju će zaposliti tu može da se desi da se provere prethodni poslodavci ali se to dešava u tako malom broju slučajeva. Mislim da je na kraju presudna lenjost svih aktera koji treba da “kupe” uslugu.
    Sa druge strane, mnogi bi želeli da budu “cool” menadžeri i 🙂 rade stvari prema “osećaju”, bez provere realnosti (na Internetu ili u ličnoj komunikaciji). Ovo je naravno moguće i često se koristi ali uz veliko iskustvo i znanje. Ne radi predosećaj kod nekoga samo zato što ima titulu :).
    Lep tekst. Hvala.

  4. @Milko skroz si upravu -> sadržaj je veoma bitan i slažem se s u potpunosti s tobom da ako nemaš šta reći onda je bolje ne reći ništa! I da, nije baš moguće naučiti nekog da razmišlja ali mu možeš otvoriti neke nove vidike, usmjeriti u drugom smjeru ili ga potaknuti da o određenim pojavama razmišlja bar na drugačiji način… nije jednostavno ali vrijedi pokušati 😉
    @Rasho tvoj “dugi” trag na internetu je uvijek dobrodošao, hvala što djeliš svoje stavove s nama.
    @Ivan nikad mi neće biti jasno kako se neki ljudi usude prihvatiti poslove ako nisu dobri u tome ili još gore kako neke organizacije ili kompanije angažuju firme ili konsultante koje baš nemaju pojma o toj oblasti. Zar ne bi trebali biti oprezni pogotovo ako se radi o njihovoj reputaciji? Nadam se da će ovaj tekst i tekstovi na slične teme koje predstavnicima kompanija daju besplatne savjete potaknuti ih da u budućnosti razmisle o svojim odlukama 😉

  5. Evo još nekoliko zanimljivih tekstova o ovoj temi koje je pisao Željko Riha -> http://www.zeljkoriha.com/2011/02/tko-se-treba-baviti-community.html

  6. Kenan Salihbegović

    Interesantno je kako u današnjici svi pokušavaju skočiti na social medija voz i na najjeftinij način doći do što više publiciteta. Mislim da mnogi to previše površno shvataju, Social medija nije jednostavni plakat koji se nalijepi koji stoji mjesec dana. Moraju se odnosi sa klijentima, kupcima, fanovima gajiti i održavati. Publika na internetu je jako kritična, i brzo “pocijepa” svaki polupokušaj koji nije iskren i autentičan. Klijenta, pa i radnika treba involvirati u čitav proces, kako bi on bio uspješan, komunikacija mora da teče u oba pravca, a kritike se ne smiju ignorisati ili omalovažavati, nego se moraju prihvatiti i dobro razmotriti.

    http://on.mash.to/hGbk9e – Možda malo nepovezano, ali jedan odlican primjer kako involviranje kupaca pokazuje ogromne rezultate, zašto neka od naših kompanija ne napravi nešto slično?

Trackbacks for this post

  1. Tweets that mention PR i Marketing blog » Stručnjaci na sve strane – a šta ako ih Google ne prepoznaje? -- Topsy.com
  2. Tweets that mention PR i Marketing blog » Stručnjaci na sve strane – a šta ako ih Google ne prepoznaje? -- Topsy.com
  3. CB Magazin – 4 | Cyber Bosanka | Cyber Bosanka

Ostavite komentar