Zašto mi je Instagram omiljena društvena mreža?

Zašto mi je Instagram omiljena društvena mreža?

Na društvenim mrežama sam aktivna već nekoliko godina i kad me neko pita koju najviše volim ili čak da moram birati da ostanem samo na jednoj koju bih izabrala odgovor je, bez mnogo razmišljanja i dileme, Instagram.

Da, ova društvena mreža koja najviše liči na fotoalbum sa fragmentima života ljudi širom svijeta, od kojih najčešće uglavnom većinu i ne poznajem, je meni postala jako draga i uglavnom svoje pauze koristim da bacim pogled na nju. Ona mi služi da se opustim pa je najčešće otvaram kad želim vratiti misli u normalu, kao neka vrsta instant meditacije. Ona je zadnje što listam pred spavanje i prvo što otvorim ujutro dok čekam da mi se noge vrate u život nakon meditacije. I sad vjerovatno onima koji je ne koriste nije jasno šta je to tako zanimljivo na njoj pa ću pokušati objasniti u nekoliko rečenica.

Instagram uglavnom pruža mogućnost da pratite koga želite, bez traženja dozvole od vlasnika profila. Postoji i mogućnost da se zaključate pa u takvim situacijama ipak morate zamoliti za odobrenje da zavirite u profil, potpuno isto kao i na Twitteru. Ja vrlo rijetko to koristim, osim ako se ne radi o osobi koju lično znam jer je moja logika da onaj ko se zaključao ne želi da njegove fotografije budu javno dostupne, vjerovatno čuvajući svoju privatnost ili ih dajući na uvid samo određenim osobama. I to mi je ok. Ima sasvim dovoljno onih koji su javni i koji fotografije dijele iz različitih razloga.

Šta ja najviše volim pratiti na Instagramu? Konkretno ljude koji su totalno drugačiji od onog na šta sam navikla i šta je uobičajeno. Na primjer, jedan od omiljenih profila mi je profil djevojke iz Australije koja često zna staviti fotku napravljenu u parku, a na njoj je na primjer papagaj u svim svojim raskošnim bojama. To je otprilike kao kad ja uslikam vrapca ili goluba ovdje i draž mi je upravo to posmatranje razlika u našim svakodnevnicama. Imam i jednu Indijku kod koje sve fotografije pršte od boja, čak i kad ufotka nešto sasvim obično poput tezge na pijaci. Prateći nju Indiju sam počela zamišljati kao zemlju u kojoj je prilikom stvaranja upotrijebljen sav višak boja na nivou planete. Sve ono što na primjer nije iskorišteno u Švedskoj zapalo je Indiju.

Osim profila ljudi iz različitih dijelova svijeta volim pratiti i ljude koje poznajem sa drugih mreža jer na Instagramu podijele te neke trenutke koje ne treba opisivati, a koji su zanimljivi. Kako Sandra kaže – volim gledati kako vam je protekao dan, jer listajući te fotografije tačno dobijete utisak da ste odgledali mini film sa najbitnijim trenucima dragih ljudi.

Mnogi često smatraju da filteri u Instagramu smaraju ili da je to neka mreža na kojoj se dobre fotke upropaštavaju filterima. Meni ne smetaju, mada ih ja često ne koristim. Najbolji momenat kod njega mi je to što često to bukvalno budu instant fotografije i meni su kao takve i najdraže. Naravno, ima i onih koje se postavljaju naknadno, pa i onih koje se obrade prije postavljanja. Ali to je sve prema afinitetima, odnosno ciljevima korištenja mreže. Lično ih uvijek postavljam onda kad ih fotkam, ali mi ne smeta ni kad to neko radi drugačije.

Brendovi na Instagramu? Pojavljuju se, koriste ga sve češće. Čini mi se da im je ovo vrlo izazovna mreža i da baš moraju kreativnost podići na najvišu potenciju da bi stekli pratioce. Lično ih ne pratim mnogo jer nema baš puno njih koji to rade tako da bi mi bilo zanimljivo. Ali ima vremena, naučiće.

Najveća prednost Instagrama u odnosu na ostale mreže mi je što na njemu nema hejta. Nema ni puno priče, par komentara na fotku je uglavnom vezano za temu i rijetko ćete vidjeti rasprave ispod fotografije. Zbog toga mi je totalni jer sve ostale mreže su prezagušene hejtom i viškom komentara. Sve ostale mi u odnosu na Instagram liče na brbljaonice u koje kad uđeš čuješ samo zagušujuću graju i teško razaznaješ ko tu šta govori. Na Instagramu „slušaš“ očima, a mi koji smo više vizuelni tipovi uživamo u tome.

Najveća mana Instagrama, odnosno jedina stvar koja mi povremeno zasmeta jeste ogroman broj hashtagova ispod nekih fotki. Naravno, desi se i ovdje da ima onih kojima je stalo da imaju dosta pratilaca i da im fotke budu viđene od što većeg broja ljudi, pa je to valjda sa tim ciljem. Ali ipak se nikad nije desilo da nekog prestanem pratiti zbog toga.

I da, kad sam već spomenula prestanak praćenja da onda pojasnim i zbog čega eventualno prestanem pratiti neke osobe. Uglavnom sam to radila u situacijama kad osoba postavlja mnogo vrlo sličnih fotografija, posebno ako su u kratkom razmaku. Nekako mi je smisao Instagrama da staviš jednu fotografiju jednog motiva, sve ostalo mi je previše. Takođe otpratim ljude ako prečesto stavljaju #selfie fotke koje jako liče jedna na drugu, odnosno ako ne mogu skontati koja je razlika između njih – prostorija, nebo, izraz lica, šta već? I treća situacija, ponekad se dešava, da osoba postavlja previše fotografija pa mi se, kad otvorim Instagram, čini da sam zalutala na njen profil. Ovo što napisah može biti i neka vrsta primjera loše upotrebe ove mreže, ako tako nešto postoji. A u suštini je samo spisak onog što ja lično ne volim, pa posmatrajte kako vam je lakše.

Uglavnom, ako se ne vidimo nigdje drugo, vidimo se na Instagramu.

(1) Comments

Leave a Reply