8 digitalnih vještina koje trebaju znati sva djeca
Piše: Yuhyun Park, Chair, infollutionZERO Foundation za weforum.org
Generacijama ranije, IT i digitalni mediji su bile vještine koje su poznavali rijetki. Danas su to ključne vještine neophodne za uspjeh u mnogim karijerama.
Zbog toga su digitalne vještine esencijalni dio obimne mreže obrazovanja. Bez digitalnog edukativnog programa na nivou države, pristup tehnologiji će biti distribuisan nejednako, pogoršavajući nejednakost i društveno-ekonomsku situaciju.
Izazov za edukatore je da se izdignu iznad razmišljanja o informacionim tehnologijama kao o alatu, ili o “IT-edukacijskim platformama”. Umjesto toga, trebaju misliti o njegovanju učeničkih sposobnosti i samopouzdanja kako bi podjednako napredovali i u online i u offline svijetu u kojem su digitalni mediji sveprisutni.
Kao IQ ili EQ – koje mi koristimo da bismo mjerili nečiju opštu ili emocionalnu inteligenciju – sposobnost pojedinca da koristi digitalne medije takođe može biti mjerena. Mi to zovemo DQ: digitalna inteligencija. I dobra vijest je da je DQ inteligencija koja je visoko prilagodljiva.
DQ može biti podijeljena na tri nivoa:
Nivo 1: Digitalno građanstvo
Sposobnost da se digitalne tehnologije i mediji koriste na siguran, odgovoran i efektivan način.
Nivo 2: Digitalna kreativnost
Sposobnost da se postane dio digitalnog ekosistema kreiranjem novog sadržaja i pretvaranjem ideja u stvarnost korištenjem digitalnih alata.
Nivo 3: Digitalno preduzetništvo
Sposobnost korištenja digitalnih medija i tehnologija za rješavanje globalnih izazova i stvaranje novih šansi.
Zašto zapostavljamo digitalno građanstvo?
Od ova tri, digitalna kreativnost je najmanje zanemarena, jer sve više i više škola pokušava da obezbijedi djecu nekom vrstom medijske pismenosti, kodiranja ili čak robotike, a što se sve posmatra kao direktna veza sa budućnošću zapošljavanja i kreiranja poslova. Na isti način, glavne edukativne inicijative koje kreću iz Amerike promoviraju pristup učenju kodiranja u obrazovanju.
Digitalno preduzetništvo se takođe ohrabruje praktično u obrazovanju. Mnogi univerziteti su usvojili i razvili nove kurseve i inicijative kao što su poduzetnički hakatoni koji ohrabruju kulturu inovacija. Čak sve češće vidimo globalne pokrete koji njeguju društveno poduzetništvo među djecom kroz mentorske programe.
Ali digitalno građanstvo vrlo često previde i edukatori i lideri. I to uprkos činjenici da je osnova bilo čije sposobnosti da koristi tehnologiju u stvari mogućnost da živi u digitalnom svijetu. Dijete treba postati digitalni građanin što ranije, idealno kad počne sa korištenjem igrica, društvenih medija ili digitalnih uređaja.
Digitalne vještine koje djeca trebaju učiti
Edukatori često smatraju da će djeca ove vještine naučiti sama ili da će to napraviti kod kuće. Kako god, zahvaljujući digitalnom generacijskom jazu, sa generacijom Z koja prva zaista odrasta u vremenu pametnih telefona i društvenih medija, niti roditelji niti učitelji ne znaju kako adekvatno djecu naučiti ovim vještinama.
Mlada djeca su vrlo često izložena cyber rizicima kao što su zavisnost od tehnologije i cyber zlostavljanje. Oni takođe mogu upiti loše norme ponašanja koje će uticati na njihovu sposobnost interakcije sa drugima. I dok se mnoga djeca sreću sa ovim izazovima, problematična izloženost utiče na osjetljivu djecu, uključujući one sa poteškoćama u razvoju, manjine i ekonomski ugrožene. Oni su češće izloženi riziku i imaju veće posljedice.
Dakle, koje vještine trebamo učiti djecu da bi bili digitalni građani. U istraživanju na ovu temu identifikovali smo sljedećih osam.
1. Identitet digitalnog građanina: sposobnost da se izgradi i i upravlja zdravim idenitetom online i offline uz integritet
2. Upravljanje vremenom ‘na ekranu’: sposobnost da se upravlja vremenom koje se provodi gledajući u ekran, multitaskajući, igrajući igrice i koristeći društvene mreže – samokontrola.
3. Upravljanje cyber-zlostavljanjem: sposobnost da se identifikuju situacije cyber zlostavljanja i da se sa njima upravlja pametno
4. Upravljanje cyber sigurnosti: sposobnost da se zaštite lični podaci kreirenjem jakih šifri, da bi se spriječili različiti cyber napadi.
5. Upravljanje privatnošću: sposobnost da se rukuje diskretno svim ličnim informacijama podijeljenim online sa ciljem da se zaštiti pojedinac i njegova privatnost.
6. Kritičko razmišljanje: sposobnost da se razlikuju tačne i lažne informacije, dobar i štetan sadržaj i pouzdani i potencijalno opasni online kontakti.
7. Digitalni tragovi: Sposobnost da se razumije priroda digitalnih tragova i njihove posljedice na stvarni život, te kako njima odgovorno upravljati.
8. Digitalna empatija: sposobnost da se pokaže empatija prema pojedincu i osjećajima i potrebama drugih online.
Kako bi kvalitetno obrazovanje i edukacija izgledali
Edukacija o digitalnom građanstvu bi morala uključiti mogućnosti za procjenu i povratne informacije. Alati za procjenu bi morali biti obimni i takođe prilagodljivi sa ciljem da ocjenjuju ne samo krupne, nego i soft vještine digitalne inteligencije. Na kraju, takve procjene bi morale služiti davanju povratne informacije koja će djeci omogućiti bolje razumijevanje njihovih vlastitih snaga i slabosti, kako bi mogli sami pronaći svoj put do uspjeha.
Na kraju, lideri bi morali razumjeti važnost digitalnog građanstva kao osnovu digitalne inteligencije. Lideri edukacije bi trebali kao osnovu implementirati programe digitalnog građanstva kao dio sveukupne mreže obrazovanja digitalne inteligencije.
Najvažnije od svega, pojedinci bi trebali da iniciraju obrazovanje o digitalnom građanstvu u svojim sferama uticaja: roditelji kod svojih kuća, nastavnici u razredima, lideri u svojim zajednicama.
Nema potrebe za čekanjem. U stvari, nema vremena za čekanje. Djeca su već uronjena u digitalni svijet i pod uticajem onog kakav će svijet biti sutra. Do nas je da osiguramo da budu osposobljena vještinama i podrškom da kako bi u njemu mogla napredovati.
