Prije nego što dobijem mnoga pitanja i komentare oko toga zašto je jubilarni, deseti po redu Proactive 2014. godine ujedno i poslednji, bolje je da sam objasnim razloge.
Jednostavno, vrijeme je da zaokružimo priču.
Kada smo počinjali 2005. godine nismo ni slutili da ćemo uspjeti napraviti ovako lijepu i uspješnu priču. I ovaj put moram posebnu zahvalnost izraziti Kseniji Renko i Milošu Čiriču za pomoć kod pripreme programa prve konferencije a potom posebnu zahvalnosti Peđi koji je svih devet konferencija bio sa nama i Drenislavu koji daje poseban pečat našim druženjima. Svake godine pred nama je bio sve veći izazov: kako da novi Proactive bude bolji, kvalitetniji i uspješniji od prethodnog. Svaki put smo mislili da je to nemoguća misija a ipak uspijevali pomjeriti granicu. I povećati očekivanja učesnika. Strepili smo od otkazivanja predavača u poslednji čas. Strepili smo da li će svi zdravo i bezbjedno doputovati i otputovati. Brinuli da li će se predavanja dopasti svima, kakve će biti žurke i još mnogo sitnih detalja koje samo organizatori vide i znaju. Mislim da smo u toj misiji poslednjih devet godina uspijevali. Proactive je zaista uticao na živote i karijere mnogih učesnika. …