zaštita životne sredine

Pretpostavljam da vas veliki broj ujutro kad kreće na posao, ili u toku dana kad treba nešto da obavi, sjeda u auto i ne razmišljajući da li na odredište može stići i na drugi način, pješačenjem recimo? Znam, uvijek ćemo naći opravdanje, žurim….. ne mogu sve stići bez auta…..  A može li se recimo povući bicikl iz garaže umjesto auta, kad već pričamo o žurbi. U gradskoj gužvi, bicikl je ipak dosta brže prevozno sredstvo, zar ne? A postoji i opcija ranijeg ustajanja da ne bi morali žuriti i bez potrebe svoj organizam uvlačiti u bespotreban stres već sa jutarnjim otvaranjem očiju. …

Ima jedan izraz koji se često koristi, a on je “čovjek i priroda” gdje sa jedne strane imamo čovjeka, a sa druge prirodu, a meni nije jasno zbog čega se ljudi stalno izdvajaju iz nečega čega jesu dio. Da li je to iz razloga što je isključivanjem sebe iz prirodnog okruženja lakše narušavati prirodno uspostavljeni balans ili je lakše vršiti pritisak na životnu sredinu i neracionalno iskorištavati prirodne resurse ili se bojimo i uporno bježimo od onoga što u biti jesmo ili ima svega po malo? …

U jednom skorašnjem razgovoru koji sam vodila, kolega se začudio kad sam rekla da bačenu plastičnu bocu koja se vrti po pločniku posmatram više kao estetski problem, a ne kao narušavanje životne sredine. A evo i zašto.

Životnu sredinu smo narušili kad smo je zalili asfaltom, a ne bacili plastičnu bocu na asfalt. Odbačeni otpad u nekom prirodnijem okruženju kao što su šume ili rijeke direktno narušava životnu sredinu, ali pravo pitanje je otkud otpad, jer taj ne baš lijep prizor je posljedica, a ne problem sam po sebi. …