Društvene mreže nisu neutralne

Kako nas društvene mreže iskorištavaju i kako ugrožavaju demokratiju?

Tekst je napisao Steven Gambardella

Izvor: https://medium.com/@stevengambardella/social-media-is-not-neutral-6d0f427d1422

2000-tih smo se povezali idejom da bismo svi mi mogli biti izdavači. Pojava „platformi“ poput MySpacea, Facebooka i Twittera u drugoj polovini ove decenije, omogućila je medijima da budu društveni.

Ne samo da su nam društvene mreže začinile naše živote slatkim uspomenama i 24-satnom povezanošću s nama najdražim ljudima, mislili smo i da će nam pomoći da budemo više uključeni kao građani. To je trebalo da bude nova, radikalna dimenzija demokratije u kojoj bi svi imali glas, i dijelili mišljenja i ideje na politički neutralnim platformama. Društvene mreže su se spremale da transformišu politiku.

Nažalost, uspjelo je. Svi su dobili glas, bez obzira na to šta imaju reći.

Naša greška bila je pretpostavka da su društvene mreže „neutralne“. Pod neutralnim, mislim i na „globalno selo“ – pojam kojim se toliko često, još od 90ih, opisuje internet pretpostavljujući da će nas on zbližiti. Ideja je naivna, ali ta naivnost opstaje čak i u 2020. godini među 3,5 milijardi korisnika  društvenih mreže širom svijeta. Ljudi još uvijek misle da su kompanije vlasnice društvenih mreža – „neutralne“ platforme za razmjenu iskustava koje zarađuju od „oglašavanja“.

Kao marketer, znam istinu. Društvene mreže zapravo zarađuju putem učenja činjenica o vama i prodaje tih činjenica kompanijama i organizacijama. Ne zanima ih šta ljudi dijele jedni sa drugima. Vi dijelite fotografije beba, a Facebook dijeli činjenicu da imate dijete sa kompanijama poput Johnsona and Johnsona i Unilevera.

Te činjenice se prikupljaju indirektno – kroz vaše veze i vaše promatrano ponašanje, koliko i direktno – kroz informacije koje aktivno dijelite. Kao što kaže stara izreka: „kada je usluga „besplatna“, vi ste proizvod za prodaju.“

Što više ljudi skrolaju i dijele, to više novca zarađuju kompanije vlasnice društvenih mreža. I tako nas kompanije vlasnice društvenih mreža tjeraju da skrolamo i dijelimo više. Studije su pokazale da društvene mreže izazivaju ovisnost. Ljudi opsesivno koriste društvene mreže, posežući za svojim smart telefonima poput pušača koji poseže za svojom kutijom cigareta.

Sada zamislite kada bi  kutije cigarete koristile bljeskanje kako bi nas podsjetile na pušenje. Na društvenim mrežama dobivamo i preporuke za povezivanje s ljudima koje jedva poznajemo ili da pogledamo objave potpuno nepoznatih osoba koje inače ne bismo tražili. Obavijesti iskaču da vas konstantno vraćaju na skrolanje, a cijelo iskustvo dizajnirali su stručnjaci „korisničkog iskustva“ kako bi vas uhvatili i zadržali kao kockarnicu punu kisika koja vam nudi besplatna pića.

Kao i bilo koja supstanca koja izaziva ovisnost, društvene mreže štete mentalnom zdravlju. Porast upotrebe društvenih mreža povezan je s povećanim problemima mentalnog zdravlja širom svijeta. Prema podacima CDC-a, u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) stopa samoubistva mladih porasla je za 56% između 2009. i 2019. godine. Između 2011. i 2014. godine, podaci o samopovredi među djevojčicama u dobi od 13 do 16 godina u Velikoj Britaniji porasli su za 68%. Za tinejdžere koji svakodnevno provode 5 sati ispred računara postoji dvostruka vjerovatnića da će patiti od depresije za razliku od onih koji za računarom provode manje od sat vremena.

Kad povezujemo osjećaj sopstvene vrijednosti poredeći naše živote sa životima drugih ljudi, izmještamo taj osjećaj van naše kontrole. Nikakva popularnost ili uspjeh ne može vas učiniti otpornim od zavisti izazvane društvenim mrežama. Manekenka koja ima 107,000 pratilaca na Instagramu rekla je za list Independent da se osjeća “usamljeno i anksiozno” kada provjerava društvene mreže.

Ta hiper-optimizirana okruženja probijaju naše refleksivne nagone, podstiču našu zavist, naše strahove, našu nesigurnost i našu želju da budemo voljeni i poželjni. Oni uklanjaju prepreke učešću i uglađuju rubove povremene upotrebe. Sad zamislite kako se takvo okruženje prepliće sa politikom.

Demokratija i mržnja

Joanna Hoffman, ugledna marketarka specijalizovana za tehnologiju, uporedila je društvene mreže sa opijatima, koje prodaju od vrata do vrata “zavisničku drogu koja se zove ljutnja” i podrivaju meku tkaninu demokratije. Nekada su redakcije imale slogan “if it bleeds, it leads” (slobodni prevod: ako ima krvi, u vrhu je čitanosti). Sad se vode sloganom “rage to engage” (slobodni prevod: Naljuti ih da se uključe).

Ali ne isporučuju više samo redakcije masovne informacije u eri društvenih mreža. Tu su i spavaće sobe teoretičara zavjere ili gigantske „farme trolova“ u zemljama u razvoju koje su navodno postavile nacionalne obaveštajne agencije. To su kancelarije političkih stranaka, lobističke grupe, propagandisti i partizanske organizacije.

Organizacije koje pobijede u ratu uticajem često su one koje imaju najniže etičke standarde. Ti niski standardi mogu značiti „dobro“ za mašine u Facebook-ovim centrima podataka koji kontrolišu protok informacija. Postovi koji ciljaju naše ranjivosti postaju više angažovani. Kad je 2016. Hilary Clinton rekla “kada se oni spuste nisko, mi krenemo visoko” i odmah izgubila izbore.

Teorije zavjere, rasno maltretiranje, iskrivljene političke činjenice, spriječavanje birača i čak podsticanje na nasilje ne kontrolišu se na društvenim mrežama. Zablude i lažne informacije šire se putem društvenih mreža poput požara jer podstiču one osnovne ljudske nagone poput ljutnje i zavisti. Algoritmi prate angažman i omogućavaju dalje širenje postova/objava.

Genocid Rohingye u Mjanmaru u 2016. nije uzrokovao Facebook, ali malo je vjerovatno da bi se takav kakav se desio mogao postići u tako kratkom vremenu i ogromnim razmjerima, bez Facebooka. Društvene mreže omogućile su vojsci da sistematski označi manjinsku grupu Rohingya društveno pojačanim govorom mržnje. Predstavljajući se kao obožavatelji pop zvijezda i nacionalnih heroja, vojnici su širili lažne priče da su Rohingye prijetnja većinskom budističkim načinom života. Prema izvještaju New York Timesa: ”Stotine vojnika […] otvorili su na Facebooku trolovske naloge, kao i stranice sa vijestima i stranice slavnih, a zatim ih preplavili zapaljivim komentarima i postovima tempirajući ih za termine kad je najveća koncektracija pažnje.”

Rezultat je bila prisilna migracija više od 700.000 ljudi, uglavnom u razrušene izbjegličke kampove u Bangladešu i drugdje, i smrt najmanje 24.000 ljudi kao posljedice napada lutajućih bandi koje su spaljivale sela, pljačkale kuće i silovale žene i djecu.

U julu 2020. kompanije poput Verizona i Coca-Cole pridružuju se kampanji za bojkot Facebook oglašavanja u organizaciji Stop Hate for Profit. Koalicija organizacija koja se bori protiv bahatosti stoji iza kampanje, uključujući ADL (Liga protiv klevete), Color of Change (Boja promjene), Commonsense Media (Zdrav razum media) i NCAAP (Nacionalno udruženje za napredak Obojenih ljudi). Ova kampanja se događa jer Facebook ne samo da dopušta mržnju i podjele, nego profitira od mržnje i podjele.

Kompanije vlasnice društvenih mreža sakrile su se iza lažne neutralnosti i lažne ideje o slobodi. Facebook i Instagram naporno rade kako bi spriječili da se gole grudi pojavljuju na vašim feedovima, ali dopuštaju medijima da šire mržnju na feedovima ljudi koji su podložni vjerovanju u laži i podložni su ljutnji.

Možda mislite “to se ne događa na mom feedu”, ali to se i dalje događa. A vi upotrebom društvenih mreža dopuštate da se to dogodi. Vaše skrolanje i objavljivanje sadržaja je vazduh za kompanija koje stavljaju cijenu na vaše učešće, a vaši podaci su oružje ljudima koji žele sijati društvenu i rasnu mržnju i podjelu.

I nemojte da mislite da je Twitter bolji. Tek se u nekih poslednjih mjesec dana Jack Dorsey odvažio da napravi skromni korak uvođenjem naljepnica upozorenja na Twitter  moćnog čovjeka. Tokom 2015. i 2016. Twitter je omogućio tom čovjeku da sije mržnju i podjele kako bi osvojio vlast, čak i dok je dosljedno kršio njihova pravila o objavljivanju sadržaja.

Pokušajte da razgovarate racionalno na Twitteru pa vidite koliko ćete daleko dogurati. Ograničeni broj karaktera na ovoj platformi zahtijeva totalno pojednostavljivanje i degradaciju racionalne argumentacije. Mladi ljudi uče da se raspravljaju na Twitteru, a učiti se raspravi na Twitteru je poput učenja kako upražnjavati sex gledajući hardcore pornografiju.

Ali bar se Twitter, iako malim, dječijim korakom, kreće u pravom smjeru. U vrijeme dok ovo pišem, Facebook se ne kaje zbog svoje uloge u prosipanju nafte pažnje na požare mržnje. Na kraju smo mi žrtve, ali neki trpe više od drugih, a meta ove bahatosti su oni najranjiviji.

Ukoliko ste na Instagramu objavili crni kvadrat u znak solidarnosti s BLM-om (#BlackLivesMetter), možda treba da razmislite o bojkotu platformi u vlasništvu Facebooka za mjesec juli, osim ako Facebook ne objavi brisanje ili ograničenje medijima mržnje. Oduprite se nagonu za objavljivanjem i uključivanjem, isključite obavijesti i možda čak i omogućite predah svom nervnom sistemu.