Godišnji odmor za umorne i uporne profesionalce – gdje su greške koje možemo izbjeći? I gdje je energija?  

Prošla je polovina godine ocjene su zaključene, dnevnici zatvoreni, svjedočanstva podijeljena i vrijeme je za pauzu, predah, varljivo ljeto 2015.godine, vesele i umorne duge ljetne dane u kojima ne trebamo misliti ni na šta drugo osim na zabavu i omiljene sladolede. A, da, u međuvremenu, nismo više djeca, što ne znači da nemamo pravo na radosti i da ne možemo ukrasti nešto od djetinje energije – nipošto po sjećanju, već samo gledajući dječake i djevojčice koji šetaju oko nas. Bezbrižni, zaneseni, zaokupljeni emocijom koja ih trenutno usrećuje. Sretni bez strateškog plana, bez misije i vizije i ciljeva i milestonesa, zabavljeni bez pronicljivosti, komparativnih prednosti i investicija, ispunjeni u življenju snova koje odrasli sanjaju.

Ne mislim da današnji dječaci i djevojčice ne znaju da uživaju zato što koriste mobitele i tablete jer i meni su stariji govorili da moja generacija ne zna da uživa zato što gleda televiziju. Djetinjstvo doživljavam kao energetski resurs po konceptu koji je svevremenski i uvijek dostupan – ako imamo odvažnost da se otrgnemo od čitavog niza stvari koje nam jako škode, a mislimo da to tako mora. Uostalom, jasno je da stepen slobode roba ne zavisi od gospodara.

Sada, kada su naši gospodari zapravo naše obaveze, sada, kada su naši gospodari naši klijenti i projekti i obaveze na društvenim mrežama, sada, kada panično refresh-ujemo inbox ljuti na Samsung koji neće da „povuče“ e-mailove, jednostavno – trebamo odmor. Ultimativni, beskompromisni, djetinji, pravi pravcati odmor.

Poslednji blogpost školske godine posveta je za nekoliko sitnica o tome kakav odmor trebam pa možda nekome dam i dobru ideju.

Odmor bez mobitela, laptopa, tableta i wi-fija

Nema opravdanja za nošenje uređaja za liječenje ovisnosti o društvenim mrežama i povlačenju e-mailova. Nema opravdanja. Nema pisanja automatske poruke za one koji eventualno nešto napišu i nema ugađanja njihovoj znatiželji. Nema me. Za javljanje da smo sretno stigli i istuširali se – dovoljan je i hotelski telefon. Odmor uz fejzbučenje – nije odmor.

Suprotno od svakodnevnice

Za Bosance – Vojvodina ili Slavonija. Mi Bosanci smo uskraćeni za dalekovidnost, jer gdje god pogledamo – oči nam se sudare sa nekim brdom. Treba tražiti nešto suprotno od toga. More je dobra opcija, ako gledaš u jednom pravcu. Ako se okreneš na drugu stranu – opet brdo. Treba mi nešto suprotno od brdsko-planinskih vijenaca i samoniklih, čvstih cvjetova koji me u tom ambijentu okružuju. Harmoniku za tamburice. Ja mislim da to tako treba. Meni treba.

Bez usputnih poslova

Nema opravdanja za poslovnog prijatelja koji ima vikendicu blizu mjesta gdje smo „slučajno“ rezervisali hotel. Bez kolega u autobusu, automobilu ili na plaži. Bez odnošenja s javnostima. Odmor iskoristiti za komunikaciju sa djetetom, da parafraziram Gibonnija anđelom u sebi.

Bez knjiga

Ne treba ni knjiga o korporativnoj socijalnoj odgovornosti i hiljadu zašto i pet hiljada zato. Ništa se neće unaprijediti. Odmor sa knjigom je propali odmor.

Bez slušalica

Muzika je super stvar i bar mi možemo da se naslušamo muzike uz pisanje ponuda i prijedloga, skiciranje i dovršavanje planova i agendi. Ako iko – mi možemo. Ni Sinatra, ni Halid Bešlić. Zapravo, može. Diskretno, restoranski, do zatvaranja. Bez slikanja i bez snimaka za društvene mreže. Treba da imamo nešto što ćemo prepričavati a ne dijeliti, i treba da slušamo muziku po playlisti koju odredi neko drugi. Vježba!

Bez odjeće koja zahtijeva peglanje – ako se nešto desi

Konačno, nema pravdanja za nošenje dvije lijepe košulje koje su osjetljive kao duša nacionaliste, pa na svakoj rupi bosanskih i balkanskih kaldrma izgube nešto od ispeglanosti. Ništa! Ljetna garderoba, sasvim plaženska, uz rutinersko, traljavo peglanje pred polazak na put. Ona odjeća koju i muškarci mogu peglati kako treba.

To je odmor sa mojom vizijom i sa mojom potrebom. Vi vagajte kako želite, i iskoristite odmor, i lijepo se odmorite. I nemojte da vam bude dosadno. Uz navike običnog radnog dana – odmor će biti poput običnog radnog dana. Žali Bože novaca i očekivanja potrošenih na odmore odraslih. Odrasli su skroz bezveze.