Instagram look tinejdžerica – iz roditeljske perspektive

Autorica: Anera Dizdarević

Nije lako biti tinejdžerka u eri masovnih medija. Djevojčicama tog doba je nametnuto, ili su sebi same nametnule, teško breme da moraju po svaku cijenu izgledati moderno i cool, zapravo full dotjerano i savršeno poput Barbie.

Moja djevojčica od 13 godina, koja ide u osmi razred osnovne škole, mnogo vremena provodi spremajući se za školu ispred ogledala. Frizura mora biti savršena, a lice što sličnije influensericama koje, prema njenom viđenju, jedine imaju pravi savjet za sve. Ona, kao i većina djevojčica njenog uzrasta, u svojoj glavici već ima ogromno breme – mora izgledati „savršeno“.

Društvene mreže sada već zasigurno formiraju naše stavove i nameću nam svoj ideal ljepote kao jedini ispravan. Nekad su to bile manekenke idealnih proporcija na malim ekranima. Danas su to umjetne trepavice i nokti, silikoni, napućene usne i nabildana tijela, koji su postali pravilo i cilj većine mladih na našim prostorima i šire. Zaboravila sam napomenuti da već sa 13 godina koristi Instagram i ima svoj profil, jer inače ne bi bila dio ekipe.

Nije cool da osnovci imaju akne na licu kada za to postoji korektor i tona savjeta za njihovo prikrivanje na TikToku. Bronzer i puder su nešto što tinejdžerice u svojim torbicama i džepovima imaju pod brojem jedan, kako bi uvijek bile savršene za selfie i spremne da pošalju Snap s najpopularnijeg mjesta.

Kako im pomoći?

Osnovnoškolska djeca nemaju oblikovan kritički odnos prema medijskim sadržajima. To ih čini podložnijim njihovim štetnim posljedicama, te je upravo zbog toga važno razvijati komunikaciju sa njima. Taj proces uspostavljanja pune odgovornosti za medijsko okruženje koje je prikladno djetetu, uključuje razvijanje partnerstva i saradnje s djecom.

Iako roditelji mnogo vremena provode na poslu, moraju sa svojom djecom razgovarati o kritičkom vrednovanju medija i opasnostima koje medijski sadržaji mogu imati po dijete. Pored roditelja, odgovornost imaju i učitelji i nastavnici. Obrazovni sistem treba biti na prvoj liniji edukacije školaraca o medijskoj pismenosti.

Kao roditelj tinejdžerke se nadam da je ovo jedna prolazna faza i da neću dugo biti svjedočiti nastojanjima djevojčice koja provodi sate ispred ogledala spremajući se za svijet gdje će se truditi pripadati. Nadam se da ću svjedočiti vremenu u kojem će obući tenisice, ponijeti knjigu umjesto uvijača za trepavice, skupiti kosu u rep i izaći da živi, smije se i radi na sebi, a pri tom bude prihvaćena iako nije savršeno ispeglana i dio trenda.

Na kraju se pitam hoće li evoluirati u nešto bolje digitalna era? Jer je sad svojevrsna diktatura za djevojčice da slijepo prate trendove i potom vodi u jednoličnost. Mnogo njih tako zauvijek izgubi svoj identitet i autentičnost. Ili nam treba plan i podrška da ih osnažimo kako bi umjeli da koriste medije kako je dobro za njih?

Tekst je sastavni dio doprinosa povodom Dana medijske i informacione pismenosti 2023.