Jučer bio na razgovoru za posao – zaključak – nije kod nas problem PR, problem je mnogo dublje

Jučer bio na razgovoru za posao – zaključak – nije kod nas problem PR, problem je mnogo dublje

Kako istražujem fenomenologiju odnosa s javnošću u Bosni i Hercegovini, jučer sam otišao na razgovor na posao, pozicija: PR i marketing menadžer. Kompanija je velika, internacionalna, sa preko 100.000 zaposlenih, širom svijeta. Jedan od velikih svjetskih brendova koji je uz to i „naš“. Razmišljao sam ovako: ako sve prođe kako treba napisat ću dobar blogpost, ako sve pođe po zlu, blogpost će biti odličan. Sve je prošlo kako treba i ništa nije kako treba.

Rekli su mi da imam sjajan govor tijela, da govorim precizno i oštro, da mi je motiv vidljiv u očima i da sam potreban svakoj firmi na svijetu. I njihovoj, pod njihovim uslovima.

Uslovi su sljedeći: budući PR i marketing menadžer treba da bude odgovoran za izradu i realizaciju godišnje strategije koja uključuje aktivnosti u svim pravcima u kojima su stejkholderi. Stejkholderi su tako i na sportskim događajima koje ova firma sponzoriše, i u opštoj i neciljanoj javnosti, i na društvenim mrežama, svuda oko nas. PR i marketing odjel je u osnivanju, ja bih bio asistent generalnoj direktorici, a generalna direktorica je asistent centrima moći koji nisu u Bosni i Hercegovini. Komunikacija je korporativna i bez personalizacije na tako sitne segmente kao što su države u regionu.

Budući PR i marketing menadžer dizajnira budžet kojeg do sada „nije bilo na taj način“ i predlaže ga višim nivoima uprave. Prema zamisli, konkursu i razgovoru, PR i marketing menadžer ne bih menadžovao nego asistirao i bio menadžovan. Ne može, je li, sam sebi menadžovati. Rekoše mi da je iskustvo u PR agenciji izvanredna referenca, s tim da ne vjeruju u saradnju sa PR agencijama. Kažu, skupo je i agencije „rade svašta“. Kažu i da odabrani PR menadžer treba da nosi emociju kompanije, treba da vrijednosti kompanije, raspoznaje i komunicira i bolje od samog generalnog direktora, da bude spreman govoriti čisto i koncizno i konačno uz vrhunski komunikacijski performans napraviti odraz i na samu prodaju. Sve su firme, je li, ponajviše prodajne, pa će prodaja biti mjera uspjeha ili neuspjeha budućeg PR-a i marketinga.

Kompanija ima svoj Odjel za prodaju i više od 10 menadžera prodaje, koji odgovaraju direktno generalnoj direktorici. Plate su im gradirane i imaju osnovicu i dodatke koji su često i veći od osnovica. Rečeno mi je i da je korporativna kultura takva da bih morao smršati, odijevati se u skladu sa dress code-om i živjeti posao koji radim: 24 sata predstavljati to što radim i biti spreman za timski duh, saradnju, putovanja i edukacije u zemlji i inozemstvu. Edukacije su besplatne i edukacijama upravlja tim vrhunskih saradnika i edukatora, rukovođen generalnom direktoricom.

Konačno, to će vas najviše zanimati, dođosmo i do teme plaćanja i finansija. Korporativna kultura mog potencijalnog poslodavca je takva da početna plata nije velika, i ugovor je testni. Najprije je potrebno 2 sedmice raditi „pro bono“ (džaba), i ukoliko kandidat zadovolji – ide u krug 6-mjesečnog testnog rada. Testni rad je plaćen 500 KM mjesečno bruto, na osnovu ugovora o djelu, sa mogućnošću dobivanja bonusa, ukoliko rezultati budu izuzetni.

Nakon toga – istestirani i iscrpljeni kandidat potpisuje ugovor o radu. Plata je kalkulacija 6-mjesečnog testnog performansa, potreba kompanije i gradusa koji pripada toj poziciji. Kažu mi da može biti 700 KM, a može biti i 5.000 KM. Sve zavisi. Od izvedbe i osjećaja generalne direktorice.

Izađoh tako sa razgovora, sav sretan i zadovoljan. Sav u razmišljanjima. Šta li bi mi sada rekao Philip Kotler kojeg sam čitao tako dugo i nepotrebno, šta li bi mi rekli Amy Africa, Tim Ash, Andy Crestodina i Joe Pulizzi, svi ti ljudi koji su umislili da je nošenje emocije kompanije uistinu ozbiljan posao. Da li bi se smijali ili bi plakali, da li bi mijenjali struku ili bi i dalje vjerovali u to što rade? Onda sam se trgnuo, nasmiješio i razveselio.

Sve je to slika jednog društva koje hoće da preskoči mlade selekcije i da se bavi seniorskim sportom, sve je to samo odraz naroda u kome loši đaci vladaju i jedne krize koja se manifestuje visinom i širinom, tako da je dubina i suština u potpunosti skrivena. Neće niko da je dira, priča se svodi na prepisivanje i krađu i glumljenje i laganje i čekanje da se stvari same dese. Niko ne govori o uzrocima problema, zabrinuto prebacuje vrelu tematiku elaboriranja posljedica, objašnjavajući je svime, samo ne unutarnjom, svojom odgovornošću.  Nije u Bosni i Hercegovini problem PR i marketing, problem je mnogo dublje. Problem je koštana srž svakog profesionalnog identiteta – motiv i vrijednost, a ne bilo kakva vanjština.

Čime, rasteretih se i zapjevah, vizija Prime Communications, hvala Bogu, i moja lična vizija, hvala Bogu još više, apsolutno nisu umanjene. Ni dotaknute.

 

(9) Comments
  1. [rant]Mislim da je evidetno neslaganje oko korporativne politike i sto zele komunicirati i kako sebe zele predstaviti u svijetlu javnosti. To nije samo boljka BiH firmi, nego mnogih u svijetu, samo sto je kod nas dosta izrazenija, jer za razliku na zapadu uposlenici nemaju sirok izbor poslodavaca.

    Firme moraju shvatiti da ne mogu ‘lagati’ kupce vise, najljepsi PR i Marketing nece pokriti truhlo tkivo koje se nalaze ispod povrsine. Sve pocinje od toga kako tretiras svoje radnike, te da li uspjevas da napravis od svojih sopstvenih uposlenika evangeliste kompanije ili ce oni pak doci kuci i kukati/psovati sefu. Ako taj prvi korak niste sposobni odraditi, onda kako ocekivati da svoje potrosace ili ne daj boze ‘siru javnost’ motiviraju da postanu ambasadori njihovog brenda?

    Ljudi moraju shvatiti da je lose review samo 5 klikova udaljen, a meni u ovom Blog post-u nedostaju ime kompanije, jer sve dok u BiH budemo presutili imena doticnih neprofesionalaca – oni ce nastaviti razarati mlade profesionalce i unistavati njihov elan.

    [/rant]

  2. Kenane, ja baš vjerujem da ime mogu izostaviti 🙂 obzirom da nisam pisao o izuzetku nego o jednom čitavom modelu. Bilo je već takvih razgovora. Drago mi je da bar govorimo/pišemo o tome, da nismo “navikli” da to tako treba 🙂

  3. Ne mogu se sloziti sa tim :), to alarmantno stanje koje je prouzrokovano kada neko napise los review t.j. podere me na ‘drustvenim mrezama’ je zapravo jako zdravo za firme.

    Kod nas npr. jedan los review ili komentar na drustvenim mrezama ili relevantnim forumima izaziva da instantno barem troje ljudi predje u stanje alarma: Head of Community, Head of Costumer Service + Account Manager specificni, a CEO ocekuje tacan report: kako, zasto, zbog cega je doslo do toga, te gdje smo zakazali.

    Apsolutno shvatam doduse da Blog jedne od prestiznijih BiH PR agencija nije pravo mjesto za to.

    Moramo ih educirati, jedan los review po jedan los review, dok ne pocnu slusati 🙂

  4. E za to će već proteći još mnooooogo Bosne 😀 😀 i Une i Drine i Neretve. Što se tiče loših review-eva, ne samo da dijelimo mišljenje nego mi treperi u grudima od stepena slaganja 😀 🙂

  5. Koja je firma u pitanju da im doplacujem milju kerma mjesecno, samo da te prime. A ako prime i Puhala s tobom uplacivacu im dvije milje kerma mjesecno.;)

  6. Volim biti u istoj rečenici sa Puhalom, makar se rečenica odnosila na optužene za trgovinu narkoticima! 😀

  7. Kompanije su samo personifikacija, korporativna, ipak oživljena materija ljudi koji tamo rade, i to je ono što većina ne razumije. Bez obzira kakav utisak želiš da ostaviš, kakvu priču pričaš, ljudi/potrošači/klijenti instiktivno znaju i osjećaju kad nešto ne štima. I zato si hiljadu odsto u pravu, vrijednosti i emocije jer ljudi su emotivna, multidiemnzionalna bića i imaju instinkt koji je nepogrešiv. Koliko ga ko prati je druga tema.

  8. Jelena, ušla si i u temu koja je zanimljiva za Porodične firme pa mi komentar luta u tom pravcu. Kompanije kao korporativna personifikacija porodice – jesu li to porodične firme ili su firmatične porodice? 🙂 Možda je to tema za ozbiljan panel, ne bi mi bilo mrsko da učestvujemo 🙂 🙂

  9. “Rečeno mi je i da je korporativna kultura takva da bih morao smršati, odijevati se u skladu sa dress code-om i živjeti posao koji radim…” Sjajno!!! Radila sam kod sličnih. Srećom, u mojoj sadašnjoj korporaciji mogu doći i u pižami… Ti što im je bitna šminka skorojevića obično su šuplji iznutra…

Leave a Reply