Kad “Od šume ne vidiš drvo” u poslovanju…

Dvije stvari mi se vrte u glavi ovih dana, dok oko sebe gledam reklame na sve strane. Brendovi i firme se bore za kupce svim snagama, a sa druge strane sve češće imam osjećaj da propuštaju osnove. Objasniću u nastavku teksta na šta mislim.

Odnosi sa zaposlenim

Uhvati me razmišljanje o ovim stvarima kad god je neki praznik. Ja sam nekako navikla da pokupujem sve što mi treba dan prije praznika tokom kojih se ne radi ili ne bi trebalo da se radi. Iako na primjer ni ne idem na roštiljanja za 1. maj uvijek kupim sve što mi treba dan ranije i uvijek me muka uhvati zbog radnika koji moraju raditi i tog prvog maja – u prodavnicama, pekarama, mesnicama, kafićima…

Juče prolazim gradom i gledam sve te radnike koji rade i za Bajram. Zamišljam sve one gazde koje nisu htjele svojim radnicima priuštiti da taj dan provedu sa svojom porodicom. Tata mi priča kako je u pekari dan ranije spomenuo djevojci koja tu radi kako pretpostavlja da sutra ne rade, pa je došao da kupi hljeb za dva dana. A ona mu odgovorila kako se kod njih ništa ne mijenja – rade regularno. Pri tom je djevojka pokrivena i 99% je da njoj taj Bajram sa porodicom znači puno.

Sve te velike trgovine koje potroše ogromne svote novca na reklamiranje, a pri tome nisu u stanju da se odreknu prometa ta 2-3 dana u godini. Čak i 1. januara njihovi radnici najčešće rade inventuru.

Kako im objasniti da je džaba ta reklama, jer sve što rade upotpunjuje sliku o njima i nema tog video spota koji to može nadoknaditi.

Jednako tako nema te reklame koja meni može popraviti sliku o firmi čiji vozači u brendiranim kamionima pretiču na punoj liniji ili nepropisno parkiraju automobile. I znam da mnogi jednostavno ne uspijevaju objasniti svojim radnicima zašto to utiče i na ugled firme.

Postoji sigurno čitav niz mjera i pravila i rada sa zaposlenima koji treba proći da bi oni shvatili zašto ugledu firme može naštetiti kad na nekom zabačenom izletištu sretnete brendirano dostavno vozilo koje sigurno tu ništa ne dostavlja, posebno ako je u pitanju na primjer 1. maj. Ali, sa druge strane, da biste došli u situaciju da radnici takve stvari razumiju, važno je da i vi razumijete njihovu potrebu da imaju slobodan dan onda kad ga ima i 90% zaposlenih u cijelom gradu ili šire.

Odnosi sa kupcima

Druga stvar na kojoj često „padaju“ i najveći su upravo ti odnosi sa kupcima na licu mjesta.

Previše često se dešava da o firmi, brendu, usluzi – sliku stičemo u ličnom kontaktu. Ili bolje da kažem – sliku kvarimo u ličnom kontaktu. Na primjer gledam reklamu na TV-u, vidim pano pored ulice, dođem privučena svim tim i onda ćorak – radnica neljubazna, nedovoljno informisana, nezainteresovana da do kraja provede sve to što su veliki marketinški stručnjaci počeli. I sve te pare odu kao da ste ih bacilli niz vodu.

Opet mi priča tata svoje iskustvo – bio je u poslovnici kod jednog telekom operatera da se raspita oko nejasnoća povodom usluge koju su njemu i mami u istoj toj poslovnici prodali 7 dana ranije. I pola sata je trajalo natezanje, jer su mu zaposlene govorile da zove na taj neki broj, pa je probao i nije uspio. Pa su mu onda pričale onu naučenu priču sa letka koja mu nije pomagala, a on se svo vrijeme osjećao kao da ga prave budalom, jer ljude u suštini teško možete prevariti. I na kraju kad je rekao da neće izaći iz poslovnice dok ne dobije odgovor na to svoje pitanje, cura je uzela telefon, nazvala centralu i dobila odgovor. I on je otišao.

A šta bi bilo da je to uradila odmah? Bili bi svi pošteđeni jedne teške situacije i onog osjećaja kad si svjestan da te neko pokušao preveslati. Razlog? Nemam pojma, ali naslućujem da je vezan za to što je samo pitanje bilo na ivici – odgovorom na njega su zaposleni na neki način priznali da je ono što prodaju kao dodatak na uslugu u stvari klasična navlaka – prevara u stilu ko nasjedne, dobro je. I to nikom nije lako reći u lice jer svi znamo dobro šta je stvarno dodatak i pogodnost a šta mazanje očiju.

I opet ću reći – džaba svi ti novci ulupani u TV reklame i džambo panoe kad ostavite tu najslabiju, a najvažniju kariku u poslu i sve pukne na njoj čim se do nje dođe.

Nekako mi se čini da su se mnogi u trci sa konkurencijom i borbi za opstanak na tržištu odmakli od same suštine poslovanja i biznisa – od kupaca zbog kojih sve to i postoji i od kojih svi opstaju, do zaposlenih koji od vrha do dna trebaju raditi sa istim ciljem i prenoseći duh firme od početka do kraja.

Fokusirajući se na sve što mora pratiti biznis da bi bio uspješan, prestali su da vode računa o osnovama. Uz to svakako moram spomenuti i kvalitet proizvoda. Tek ako sve ovo usavršite i ako to sve funkcioniše kako treba, može pomoći reklama. Jer bez tih osnova reklama  je samo bacanje novca i vrlo često stvara kontraefekat.