Kada je pravi moment da dam otkaz?

Pitanje iz naslova je pitanje svih pitanja, a najčitaniji blogpostovi koje sam objavio na ovoj stranici se vezuju za baš takve, pomalo kontroverzne i tabuizirane dileme; kontroverzne utoliko da često djeluju nelogično i osjetljivo, a tabuizirane utoliko da se o njima šuti zato što okolina u paketu nečijih emocija pronalazi i kofer samovolje koja je za osudu. Naravno, poruke koje sam dobio su razumljive i ljudi diskretno, na kapaljku, izražavaju otpor koji jednog dana vodi do poslovnog rastanka.

Poslovni rastanci nisu ništa strašno i oni, je li, i mora i treba da se dešavaju. Ono što mene, iz pozicije nekoga ko nije odgovoran za sklapanje i realizaciju ugovora sa novim uposlenicima u firmi u kojoj radim zanima jeste kako dobiti ono najbolje, i kako ne pogriješiti pri odabiru momenta za davanje otkaza i odlazak na novo radno mjesto. Koji su to kriteriji koji trebaju biti ispunjeni kako bih odabrao nešto drugo, i šta su opasnosti tog procesa koje bi mogle učiniti da se nakon načinjenog izbora – kajem ili da učim na vlastitoj koži? Pišem kroz prizmu zamki, kako bi poenta bila bliže, i kako bi ljudsku prirodnu potrebu za promjenama stavio na test provjere, čini mi se, najčešćih motiva za poslovne raskide i rastanke.

Zamka loših interpersonalnih odnosa

Rekao bih da je na prvom mjestu među razlozima odlaska – problem interpersonalnih odnosa. Prema psihološkim teorijama, uglavnom su lična neslaganja i zgužvani jednostavni problemi uzrok i porodičnih i poslovnih svađa. Prije odluke da su interpersonalni odnosi trenutnog radnog mjesta nepodnošljivi, treba raščistiti sa samim sobom da i mi nosimo udio u svakom interpersonalnom problemu i dilemi. Prisjetit ćemo se svih poslovnih sukoba koje smo preživjeli i nadživjeli – i razumjeti da je dio odgovornosti za taj sukob bio i na nama. Loše interpersonalne odnose treba shvatati ponajprije kao sastavni dio svakog okruženja, a onda i izazov koji će nas pratiti do kraja života. Svaki problem takve prirode je rješiv, i odlazak sa radnog mjesta ne čisti naše nedostatke koje smo unijeli u takav odnos. Osim ako naučimo lekciju. Koju onda treba čuvati i ponavljati. Imate takva iskustva?

Zamka loše plate i beneficija

Amerikanci kažu da je minimum veće plate koji vrijedi mijenjanja radnog mjesta povećanje od 30-35 posto. Neki autori pišu i o 60-80 posto kao optimumu za job hunting, pojašnjavajući to činjenicom da je nakon smrtnog slučaja, selidbe i razvoda, mijenjanje radnog  mjesta jedan od najvećih stresova u životu. Dakle, zamka je osjećaj da je povećanje plate sa 800 na 1000 KM dovoljno dobar razlog za privikavanje na sasvim nove probleme i izazove, nove ljude i karaktere i platežni plus koji, može biti, nije dostatan samo za potrebnu kupovinu odjeće ili troškove hrane i transporta. Autor Josh Kaufmann postavlja još jednu zanimljivu tablicu. Idealan poslovni put je ostanak 3 godine na radnom mjestu koje smo uspjeli osvojiti. Poslije toga, treba misliti o stepenicama ili selidbi. Ako pravimo korak više, onda je 5 godina naredna tačka za treći gorak gore. Ako poslije 3 godine stojimo na istom mjestu, poručuje Kaufmann, neophodno je tražiti novo rješenje. Bez obzira na sve, sa finansijskim plusom od najmanje 30 posto.

Zamka sigurnosti

S jedne strane, svako radno mjesto u današnjoj Bosni i Hercegovini prati određena zamka nesigurnosti, a s druge strane, poneko radno mjesto djeluje čvrsto i stabilno, što je samo naopaka zamka nesigurnosti. Tvrdim da u dobu u kojem živimo ne postoje sigurna radna mjesta. Kriterij sigurnosti uvijek je pod upitnikom nestabilnog političkog, ekonomskog i društvenog okruženja, pa ne treba živjeti u zabludama. Promjena radnog mjesta zbog sigurnosti je razumljiva i široko rasprostranjena, međutim, sigurnost nije u privrednoj ili političkog orijentaciji, nego u štednji. U tom smislu, treba biti pažljiv pri odabiru „sigurnih“ korporativnih rješenja, jer ugovor sa stranom korporacijom znači mnogo samo toliko koliko traje trenutna odluka nekog odbora koji zasjeda na Alpama ili u Moskvi. Oni odluče drugačije, i onda vas nije otpuhao dnevni vjetar, nego odluka izvana ili s vrha. Kako god bilo – ostajete u raskoraku.

Zamke neizazovnog radnog mjesta i zasićenja

Konačno, zamke neizazovnog radnog mjesta i zasićenja su također vrlo čest argument za mijenjanje radnog mjesta. Ono što treba imati na umu jeste sugestija istraživača da zasićenje radnim mjestom počinje 6 mjeseci nakon dolaska, ma gdje došli i sa ma kojim očekivanjima. To je dio i onog istraživanja po kojem je koeficijent sreće nakon 12 mjeseci isti kod paraplegičara i osobe koja je dobila bingo. Koeficijent sreće je direktno povezan sa našim smislom da se motivišemo i da se usmjeravamo, a ne sa radnim mjestom kao takvim. Treba biti pažljiv u odabiru da li mijenjati posao ili mijenjati vlastita traženja, očekivanja i zadovoljstva.

Zaključak

Sve u svemu, interpersonalni odnosi, plate i privilegije, sigurnost i izazovi su ključni faktori zadovoljstva radnim mjestom. Mogućeg budućeg poslodavca treba gledati u kontekstu vlastite analize ova četiri faktora koji će procjenu napraviti najboljom mogućom. Bez toga, davanje otkaza i traganje za promjenama nanosi famoznu štetu mijenjanja poslodavaca i stvaranja iscjepkanih i loših radnih navika. Radne navike formiramo u prvih nekoliko godina karijere, kasnije ih nesvjesno ponavljajući i dobivajući za njih privilegije i uspjehe i nagrade, ili nastavak frustracija i nezadovoljstava.

Sami procijenite koji je procent ljudi koji vas okružuju i uživaju u privilegijama, a koji je procent onih koji i dalje samo maštaju.