Kakve su ti misli takav ti je internet ili ipak ne?
Pouke iz knjige “The Filter Bubble: What The Internet Is Hiding From You”
Sasvim je običan dan u kom skrolamo po portalu s vijestima. Slabe su šanse da to radimo s namjerom da se edukujemo o određenoj temi. Vjerovatno čekamo u redu, čitamo u autobusu ili u teretani, prokrastiniramo ili se borimo s nesanicom, tražeći neki oblik zabave. Lajkujemo, dijelimo, gledamo, downloadujemo… Big deal, rekli bismo? Ali mnogi od nas nisu informisani i/ili nisu zainteresovani za “sile” koje utiču na ono što vidimo na internetu i kako sadržaj zauzvrat utiče na nas. Ta neiformisanost i nezainteresovanost imaju posljedice.
Prije deset godina, Internet aktivista Eli Pariser osmislio je pojam „filter mjehurić“ ili “mjehurić sa filterom” kako bi opisao stanje „intelektualne izolacije”, odnosno situaciju u kojoj algoritam web pretraživača selektivno personalizuje pretraživanje na internetu i redoslijed prikaza informacija korisniku. Algoritam prilagođava informacije lokaciji korisnika, njegovoj istoriji pretraživanja, prethodnim klikovima, lajkovima, dijeljenjima i sl. Dvoje ljudi koji guglaju istu stvar vjerojatno će vidjeti različite rezultate. Tako internet pretraživači i njihovi algoritmi stvaraju situaciju u kojoj korisnici sve više dobijaju informacije koje potvrđuju njihova prethodna uvjerenja, odnosno – oni mijenjanju način na koji ćemo se susresti s idejama i informacijama.
U knjizi “The Filter Bubble: What The Internet Is Hiding From You” (Filter mjehurić: Šta nam internet sakriva), Pariser iznosi argument da smo sve više zarobljeni unutar algoritma koji filtrira naše vijesti na temelju onoga što misli da je najbolje za nas. Algoritmi uče i mi dobijamo više onoga što ”volimo”, a manje onoga što ”ne volimo”.
To možda ne zvuči tako loše, ali filter mjehurići stvaraju tzv. eho komore. Pretpostavljamo da svi misle poput nas, a zaboravljamo da postoje i druge perspektive.
Moralna dilema: (Ne) želimo prilagođene informacije i vijesti
Problem sa prilagođenim vijestima, rezultatima pretraživanja i “serviranim” informacijama je taj što mi ne donosimo svjestan izbor da se naši rezultati filtriraju – to se događa bez našeg znanja ili pristanka. Jedan od najvećih problema s filterima je naša ljudska tendencija da mislimo da je ono što vidimo sve što postoji, a često ne shvatamo da je ono što vidimo zapravo filtrirani sadržaj.
Tipični primjeri filter mjehiruća su, između ostalog, Googleova personalizovana pretraga, Google vijesti i Facebook personalizovani news feed. Ali to nije ograničeno samo na ove velike tehnološke kompanije. Svaka medijska kuća npr., može uz pomoć vještačke inteligencije (AI) prikazati ili odštampati jedinstveni primjerak web stranice ili novina za svakog od svojih pretplatnika na osnovu njihovog digitalnog profila i preferencija.
“Kada je posao tehnologije da vam pokaže svijet, ona završi sjedeći između vas i stvarnosti, poput objektiva kamere.”
– Eli Pariser
Praveći osvrt na probleme savremenog društva, Eli Pariser u svojoj knjizi ovo ilustruje na sljedeći način: “Ako Google zna da sam demokrata ili republikanac, on može dodati filter mojim vijestima kako bi mi pokazao samo priče sa kojima sam sklon složiti se. Na osnovu nagađanja o mom stepenu obrazovanja, on zatim može prilagoditi riječi i jezik članaka kako bi maksimizovao njihov uticaj na mene. U takvom svijetu vidim samo stvari s kojima se i sam slažem, koje lako razumijem i to je problem. Google bi mogao da zna da ja, pristalica demokrata, ne čitam ništa o smanjenju poreza koje zagovaraju republikanci ili o potrošnji demokrata, pa bi te članke mogao jednostavno filtrirati. Stvarnost, kakvu ja vidim, postaje ono što mi objektiv pokazuje.”
Filter mjeruhić često rezultuje time da korisnici imaju znatno manje kontakta sa suprotnim perspektivama i kontradiktornim gledištima, što dovodi do toga da se intelektualno izoluju u vlastite kulturne i ideološke “mjehuriće”. Oni iskrivljuju naše razmišljanje, naše razumijevanje svijeta i ometaju našu sposobnost donošenja uravnoteženih odluka.
Naš dentitet oblikuje naše medije – kakve su ti misli, takav ti je internet
U ovoj logici postoji samo jedna mana: Mediji takođe oblikuju identitet. Kao rezultat toga, internet servisi mogu na kraju stvoriti savršen spoj nas i naših preferencijalnih medija mijenjajući – NAS.
Internet se jako promijenio od ranih dana, kada su se ljudi brinuli zbog neznanaca koji će saznati ko su. Anonimnost je nekada bila kralj. Sada je naša privatnost žrtvovana zbog prihoda od oglašavanja. Što brže surfamo internetom – što više klikova, pregleda, lajkova ostavimo – to više mogućnosti Google dobija za prikupljanje podataka o nama i za hranjenje reklamama.
Za kraj, dok nastavljate sa skrolanjem, gledanjem, lajkovanjem, dijeljenjem i sl. zapamtite:
„Ako nešto ne plaćate, vi niste kupac; vi ste proizvod koji se prodaje.”
– Andrew Lewis
Izvori:
How Filter Bubbles Distort Reality: Everything You Need to Know
The Filter Bubble — What the Internet is Hiding From You