Misliti glavom – ne samo informacijama i uz pomoć medija
Organizacioni psiholog, govornik, pisac, podkaster i autor mog omiljenog njuzletera na engleskom Adam Grant je u jednom od mejlova pisao kako mu je student zatražio savjet. Pošto moje sjećanje nije sjajno, znači da ne možete očekivati detalje i da ćemo imati uvod i vrlo malo zapleta. Ali biće zaključak koji je važan za priču.
Uglavnom, student zatraži savjet, Grant ga posavjetuje u skladu sa svojim najboljim znanjima i iskustvima. Student ode i ubro Grant sazna da je uradio potpuno suprotno od savjeta koji je dobio. Prilično iznerviran pita studenta zašto ga je uopšte pitao za mišljenje i savjet, trošio mu vrijeme i tako dalje…
Ko koga ovdje (igdje) uči?
Student odgovori da je veoma uzeo u obzir sve što mu je profesor rekao. I da je uzeo u obzir i ono što su mu drugi ljudi rekli.
Ipak, najviše je uzeo u obzir ono što je shvatio kroz proces preispitivanja svih tih mišljenja i prijedloga. Uzeo je u obzir svoje potrebe i procjene i odlučio kako jeste. I da vjeruje da je to najbolja odluka za njega.
Pokazalo se da je bio u pravu a obojica su tad naučila dosta o sebi.
Ovaj tekst pišem u poslednjem trenutku kao najavu za početak kampanje, ovo je prva priča koju sam iskopala iz svog sve siromašnijeg sjećanja o važnoj temi – vještini kritičkog promišljanja. Mislim da je to temeljna vještina na kojoj treba da radimo kako bismo unaprijedili, poboljšali i postigli medijsku pismenost.
Nisam bogznakako stručna za konkretnu temu. Ponekad mi se čini da što bolji pristup obrazovanju, informacijama i uopšte resursima imamo, pokazujemo sve više neznanja. Rigidnih stavova. Nedostatka empatije. Ekstremnih stavova i mišljenja. I nedostatka volje da preispitamo ono što znamo i mislimo da znamo.
Ukratko, kritičko promišljanje nam nedostaje kao vještina. A nedostaje nam i volje i potrebe da kritički promišljamo i mijenjamo mišljenje i mijenjamo sebe.
Jeste, rekla sam to. Mijenjamo mišljenje i sebe.
Nabolje.
Drugi načini da unaprijedimo mikro pa onda i šire okruženje – društvo i sistem – ne postoje.
Medijska pismenost u Bosni i Hercegovini
U trenutku kad je prije nekoliko godina počela da funkcioniše neformalna grupa organizacija, institucija i pojedinaca – stručnjakinja i stručnjaka, prisustvovala sam jednom od sastanaka. Grupu predvodi i koordiniše Regulatorna agencija za komunikacije. PRIME Communications je u tom trenutku bila agencija koja pruža komunikacijsku podršku UNICEF-u BiH koji promoviše i zagovara sve teme od interesa za svako dijete u zemlji. Tako i medijsku i informacionu pismenost.
Ovih dana kroz saradnju s Društvom “Nauka i svijet” kroz portal naukagovori.ba i vakcine.ba nastavljamo i podržavamo misiju u unapređenju medijske, informacione, naučne i zdravstvene pismenosti.
I dalje mi je čudno da nema predstavnica i predstavnika drugih komunikacijskih agencija i jako malo medija u grupi i angažovanih na temi. Ipak značajno učestvujemo u kreiranju i plasiranju različitih vrsta sadržaja – informativnih, edukativnih i komercijalnih. Vjerujem da će s vremenom prepoznati svoju ulogu i značaj u ovoj misiji i uključiti se, makar neformalno i na sebi prihvatljiv način.
Dani medijske i informacione pismenosti
Počinju dani u kojima u BiH institucije, međunarodne i nevladine organizacije i pojedinci obilježavaju dane medijske i informacione pismenosti. Ove godine Dani medijske i informacione pismenosti trajaće od 19. do 29. oktobra a program kampanje u koju su uključeni brojni akteri iz zemlje dostupan je na stranici medijskapismenost.ba.
Mi vas pozivamo da mislite kritički, da birate sadržaje koje konzumirate ali i da mislite o sadržajima koje postavljate. I čitate i učite na kanalima Medijska pismenost i Nauka govori.