Mjesec kada su štikle trčale
Znala sam da će maj biti jako dinamičan mjesec. Planete su se nekako poredale da je sve bilo gusto, aktivirano i zapaljujuće.Na sreću, bila sam spremna prigrliti užarene lopte i dopustiti toploti da isijava.
Prva užarena lopta je bila konferencija Porodične firme, događaj koji smo organizovali sredinom maja u jednoj od najstarijih kulturnih ustanova kod nas, Narodnom pozorištu u Banjaluci. Moji filteri zapažanja su bili fokusirani na prezentacije i predavače. Odlično su obavili svoje zadatke no pitanja su se sama postavljala.Kakva je bila njihova emotivna povezanost sa publikom? Koliko njih je uspjelo da dotakne srce nekome u publici? Šta je bio cilj prezentacije x i kako predavač tačno zna da li je taj cilj ostvario? Da li primjenjuju pravila i standarde pri izradi Power point podrške za prezentaciju ? Da li svjesno koriste svoje tijelo da bi se povezali sa publikom?
Sigurna sam da je bilo mnogo korisnih stvari, no kako sam skakutala između predavanja i drugih poslovnih zadaća, posjetila sam ih samo djelimično i dijelim jedno još svježe i korisno saznanje – primjer oca koji je sve pozitivne stvari saopštavao svom djetetu u prostoru svoje porodične firme, ne kod kuće i tako sidrio kod djeteta pozitivna iskustva baš u tom prostoru. Prilično korisna stvarčica to sidrenjeJ.
Nakon samo nekoliko dana, sljedeće loptice u nizu su se približavale.
Proactive 9 na Kozari, konferencija na kojoj za samo dva provedena sata dobiješ novo životno gorivo i potpuno stanje flowa jer se nalaziš u prostoru sa pršteće dobrom energijom i nevjerovatnim ljudima. Prvi predavač Bill Nichols me osvojio sa pjesmom, zatim mi nahranio mozak gladan novih pojmova i sve naizgled nespojivo još jednom je postalo spojivo.
Desila se konekcija, nema tu više nikakvih pitanja oko strukture prezentacije ili njenog izvođenja…He had me at hello, što bi rekla Rene Zellweger. 🙂
Skotrljam se tako u flow-u do Beograda i zahvaljujući Proactive-u ispunim još jedan „Notes“ listić na telefonu sa novim kreativnim idejama.
Dva dana edukacije i certifikacije na NLP institutu i sumiram kako su NLP treneri najbolji mogući prezentatori i predavači i i sada znam kakva tačno priprema stoji iza njihove moćne predstave u kojoj su i glumci i publika jedno. Uspijem i ja drugog dana da prezentujem ponešto i iskusim ovu iskrenu nit povezanosti sa publikom.
I onda, jedino mjesto na kojem sam trebala da budem te kišne večeri 25.maja, prva TEDx konferencija u Banjaluci. Moja radost zbog dolaska na konferenciju je pojačana uzbuđenjem zbog lude vožnje od BG, presvlačenja i šminkanja u autu i trčanja po pljusku da stignem na događaj.
Bezbrižno trčanje na štiklama je uvijek odličan bonus za uzbuđenje. 🙂
Sviđa mi se slika koju vidim, oko mene sve mladi ljudi izvajani individualnošću i stilom, čavrljaju, nespretno dočekuju zvanice i pripremaju tehničke detalje za početak. Oduševljena sam spoznajom kako divne mlade ljude zapravo imamo i kakav potencijal raste tu među nama, nasuprot pričama i ograničavajućim uvjerenjima koje kruže među mojim vršnjacima.
Ta životna energija u njima je bila toliko jaka, iskrena i nježna da sam simpatijom posmatrala sve nevažne stvari u organizaciji. Nije mi smetalo ni što je većina predavača hodala tamo amo svih 18 minuta svog predavanja, jer sve što je važno apsorbovalo je cijelu moju pažnju.
Toliko su bili puni života da mogu udahnuti život mnogima koji su ga usput izgubili. Govorili su iz srca, iz onog dijela sebe koji je izvor njihove strasti.
Strast, životna energija ne blijedi i ne gasi se. Ona samo biva potisnuta. Kada priznamo sebi da imamo želje, to ponovo aktivira našu strast.