Motivacija i sloboda – kako su me prevarili nadređeni u Prime Communications

Kada Waren Buffet zapošljava, kaže da on ne čita biografiju i ne sluša govore potencijalnog uposlenika, nego u njemu traži tri vrijednosti: inteligenciju, energičnost i integritet. Buffet na njegovu sreću ne zapošljava u Bosni i Hercegovini, a da kojim slučajem traži potencijalne kandidate vjerovatno bi prvo morao da nađe kandidata koji uopšte hoće da radi. Nije lako. Amerikanci kažu da vlasnici privatnih kompanija najbolje znaju vrijednost uposlenika a obzirom na visine plata, uslove rada i silne probleme ljudi koji u BiH rade za privatnike, mogu pretpostaviti da ta vrijednost i nije baš dijamantna. Osim što nedostaje kvalitetnih ljudi, u Bosni i Hercegovini hronično nedostaje i motivacije.

Motivacija je ključni sastojak svakog kvalitetnog poslovnog odnosa. Možemo reći da su jako bitni faktori i plata, i međuljudski odnosi i tretman uposlenika i fokusiranost na ciljeve ali bez motivacije – sve to nema baš nikakvu vrijednost. Ako vam posao ne čini zadovoljstvo, ako vam vrijeme na poslu ne prolazi brzo, ako probleme ne rješavate s lakoćom, nećete postići dobre rezultate.

Samo vrlo motivisani ljudi igraju utakmice koje se prepričavaju i prevrištavaju u  show programima Saše Vugdalića i Marjana Mijajlovića, samo vrlo motivisani ljudi od radnog okruženja prave rođendansku i toplu porodičnu atmosferu, i, što je najbitnije: samo vrlo motivisani ljudi čine da mirno spavaju i oni i poslodavac.

A šta su ključni sastojci motivacije? Ponajprije, motivacija je vrijednost koja se ne mjeri ni novcem ni pozicijama. Individualna je i treba razumjeti kako pojedinca učiniti sretnim. Svakoga pojedinačno. Premotajte sve porodične ili prijateljske ili ljubavne odnose u kojima ste imali odličan feedback i razumjet ćete da je ključ nešto što je odgovor na potrebe svakog pojedinog čovjeka i odnosa. U poslovnom smislu, zajedništvo, pripadnost i jasno definisani ciljevi kreiraju atmosferu u kojoj uposlenik ima priliku da izgradi motivaciju, održi integritet i da ostane lojalan. Govorim o modeliranju ambijenta za visoki stepen motivacije, ne o konkretnim stvarima. Vješt poslodavac gradi potrebni profil uposlenika, nevješt poslodavac pogrešno bira, a onda daje otkaze i raspisuje konkurse.

A evo o konkretnim stvarima: mene su u Prime Communications pročitali, već od samog početka, a i prevarili. Shvatili su moju potrebu za slobodom, jaču od svih drugih potreba. I, možete misliti, na samom početku radnog odnosa mi je rečeno da ću dobiti slobodne dane za bilo koju edukaciju, poslovni forum, konferenciju ili seminar za koji procijenim da će biti koristan za moj lični napredak.

Inače sam se godinama svađao i sa poslodavcima i sa ukućanima, oko potrebe da idem na neke seminare koji su njima izgledali besmisleno. Tih seminara je od 2004. do 2012. godine bilo: pedesetak. Nakon takve namazane ponude, danima sam se najbližoj okolini diskretno hvalio kako imam dobrog poslodavca i sjajne uslove: mogu da idem gdje god hoću i napredujem u pravcu koji ja odredim.

I, evo, prošlo je 28 mjeseci, a ja nisam otišao ni na jedan seminar i nisam iskoristio ni jedan takav slobodan dan. Zato što imam pravo da idem, zato nisam išao.

Mislite o motivaciji svakog pojedinačnog čovjeka, ali ja neću završiti poentom nego apelom. Ako imate informaciju o nekom zanimljivom seminaru sa bar 70 posto plaćenih putnih troškova i troškova smještaja, pošaljite mi je. Bit ću zahvalan i ponosan: prevarili su oni mene, ali ću sada i ja njih!