Motivacija i sloboda – kako su me prevarili nadređeni u Prime Communications

Motivacija i sloboda – kako su me prevarili nadređeni u Prime Communications

Kada Waren Buffet zapošljava, kaže da on ne čita biografiju i ne sluša govore potencijalnog uposlenika, nego u njemu traži tri vrijednosti: inteligenciju, energičnost i integritet. Buffet na njegovu sreću ne zapošljava u Bosni i Hercegovini, a da kojim slučajem traži potencijalne kandidate vjerovatno bi prvo morao da nađe kandidata koji uopšte hoće da radi. Nije lako. Amerikanci kažu da vlasnici privatnih kompanija najbolje znaju vrijednost uposlenika a obzirom na visine plata, uslove rada i silne probleme ljudi koji u BiH rade za privatnike, mogu pretpostaviti da ta vrijednost i nije baš dijamantna. Osim što nedostaje kvalitetnih ljudi, u Bosni i Hercegovini hronično nedostaje i motivacije.

Motivacija je ključni sastojak svakog kvalitetnog poslovnog odnosa. Možemo reći da su jako bitni faktori i plata, i međuljudski odnosi i tretman uposlenika i fokusiranost na ciljeve ali bez motivacije – sve to nema baš nikakvu vrijednost. Ako vam posao ne čini zadovoljstvo, ako vam vrijeme na poslu ne prolazi brzo, ako probleme ne rješavate s lakoćom, nećete postići dobre rezultate.

Samo vrlo motivisani ljudi igraju utakmice koje se prepričavaju i prevrištavaju u  show programima Saše Vugdalića i Marjana Mijajlovića, samo vrlo motivisani ljudi od radnog okruženja prave rođendansku i toplu porodičnu atmosferu, i, što je najbitnije: samo vrlo motivisani ljudi čine da mirno spavaju i oni i poslodavac.

A šta su ključni sastojci motivacije? Ponajprije, motivacija je vrijednost koja se ne mjeri ni novcem ni pozicijama. Individualna je i treba razumjeti kako pojedinca učiniti sretnim. Svakoga pojedinačno. Premotajte sve porodične ili prijateljske ili ljubavne odnose u kojima ste imali odličan feedback i razumjet ćete da je ključ nešto što je odgovor na potrebe svakog pojedinog čovjeka i odnosa. U poslovnom smislu, zajedništvo, pripadnost i jasno definisani ciljevi kreiraju atmosferu u kojoj uposlenik ima priliku da izgradi motivaciju, održi integritet i da ostane lojalan. Govorim o modeliranju ambijenta za visoki stepen motivacije, ne o konkretnim stvarima. Vješt poslodavac gradi potrebni profil uposlenika, nevješt poslodavac pogrešno bira, a onda daje otkaze i raspisuje konkurse.

A evo o konkretnim stvarima: mene su u Prime Communications pročitali, već od samog početka, a i prevarili. Shvatili su moju potrebu za slobodom, jaču od svih drugih potreba. I, možete misliti, na samom početku radnog odnosa mi je rečeno da ću dobiti slobodne dane za bilo koju edukaciju, poslovni forum, konferenciju ili seminar za koji procijenim da će biti koristan za moj lični napredak.

Inače sam se godinama svađao i sa poslodavcima i sa ukućanima, oko potrebe da idem na neke seminare koji su njima izgledali besmisleno. Tih seminara je od 2004. do 2012. godine bilo: pedesetak. Nakon takve namazane ponude, danima sam se najbližoj okolini diskretno hvalio kako imam dobrog poslodavca i sjajne uslove: mogu da idem gdje god hoću i napredujem u pravcu koji ja odredim.

I, evo, prošlo je 28 mjeseci, a ja nisam otišao ni na jedan seminar i nisam iskoristio ni jedan takav slobodan dan. Zato što imam pravo da idem, zato nisam išao.

Mislite o motivaciji svakog pojedinačnog čovjeka, ali ja neću završiti poentom nego apelom. Ako imate informaciju o nekom zanimljivom seminaru sa bar 70 posto plaćenih putnih troškova i troškova smještaja, pošaljite mi je. Bit ću zahvalan i ponosan: prevarili su oni mene, ali ću sada i ja njih!

 

(6) Komentari
  1. Damire, prvo da ti kažem imaš Biciklana fest u Novom Sadu idući vikend :))) Drugo,ovaj tekst bi trebalo da se „ozvaniči“ negdje. Potrefilo se da sam juče pročitala Dobrilin tekst „Pr je nešto poput lične higije (I što sam ponosna na Prime tim“)koji je otprilike vuče na isti zaključak – dobro radno okruženje je jednostavno zdravo i produktivno. Kada bi poslodavci, naročito u državnim firmama, imali samo 10. dio uvida u ovu stvar, sigurno bi nam bilo bolje. Kako god razmislim, najviše sam radila i najsretnija bila kad sam radila nešto za dž, tj. ono što sam htjela, sve ostalo je „flogging a dead horse“.

  2. Hvala na sugestiji!!! 🙂 🙂 Ja da umijem hvaliti tamo gdje bi trebalo hvaliti, sada bih Vam se obraćao iz glavnog odbora neke političke partije u BiH. Ovo je samo istinita priča.

    Izazov i jeste raditi ono što hoćeš a nagovoriti nekoga da plati. Ne bih da budem bezobrazan i nadam se da nadređeni neće čitati :), ali ja to iz iskustva.

  3. Molim. Ali to nije sve! 🙂 Samo ako ćeš u biciklističku sektu 🙂 ne možeš vjerovati koje se sve perspektive otvore, zaboraviš da je imalo veze sa biciklom na početku 🙂
    Dobro kažeš za izazov – samo ona dimenzija izazova koja se kod nas prvo uočava je rizik, a nema puno ljudi spremnih da rizikuju. Samo neka je do penzije i sve dobro. Lijepo je čuti sve ovo. Daje vjetar u leđa onima koji važu između izazova i rizika.

  4. Aaaaa baš i nisam sportski tip, ali mi je jedan baš jutros govorio kako sakuplja novac da kupi bicikl koji košta 2.500 KM, što znači da je to sve bolest, a ne hobi :))))

    Otići ću ja već negdje, pa će oni vidjeti da se ne isplati igrati tuđim sudbinama :)))

    Hvala na podršci i ugodan dan želim 🙂

Ostavite odgovor