Može li se lažima unaprijediti posao ili karijera?

Marketing i odnosi s javnošću su često tretirani ili percipirani kao vještine laganja i manipulacije. Ljudi već hronično odmahuju rukama na moj odgovor na pitanje šta radim. Kao da sam ja kriv za to što u tom poslu, kao i u svakom drugom, neki ljudi lažu. Znate taksiste koji lažu? I mesare? I inžinjere i građevince i informatičare? Nekad vam je majstor obećao popraviti frižider, a frižider je nakon popravke nastavio da zuji, naporno, dosadno, uporno, stoički, još i stoičkije nego ranije? E pa to je to.

Laž je, po definiciji, svjesno izgovorena neistina ili obmana. Slagao bih kada bih rekao da nikada nisam lagao. Teoretski, laganje nije dobro. Tako nas vaspitavaju i kažu da lažljivci ne prolaze dobro u životu, a i idu u džehenem i pakao. U praksi, stalno se susrećemo sa ljudima koji lažu i često su i uspješni. Prodaju nešto ili sebe i govore neistine. Težak izazov je ne odreći se takvih ljudi jer ako se odreknemo svih sitnih lažova, podlaca, prevaranata, sitnih i krupnih lopova, ostajemo usamljeni a to je gore od svake neistine. Onda naviknemo pa za nekog prijatelja kažemo: „On stalno laže ali svejedno mi je drag“. Odvagujemo, odbacujemo, iz kolaža njegovog zamišljenog života pažljivo vadimo ono što nije istina, i čuvamo odnos.

Kako blog-postovi i služe pisanju malih dnevnih doza inspiracije koje ne možemo pronaći i li ćemo teško pronaći u univerzitetskim i poslovnim knjigama, ovaj je posvećen pitanju može li se lažima unaprijediti posao ili karijera.

Često slušamo laži u mnogo varijanti; ljudi nam pričaju svoje misli i citiraju Ivu Andrića ili Mešu Selimovića, zaslađuju nekim visokokaloričnim šećerima da bi njihov život bio interesantniji, pričaju izmišljotine koje pripisuju nekome drugom. U poslovnom svijetu, slika je još i puno gora. Ne znaju da vam nude to što prodaju, nego vam baš prodaju to što vam prodaju. Napadno, netaktično, propuštaju pomisliti da biste vi mogli da imate svoje potrebe i svoj vlastiti razum. Prodaja na društvenim mrežama već ulazi u efekat u kojem je vrlo nezahvalno prihvatiti poziv većine prodavača. Naporno, nestručno, kao kupac ste stavljeni u poziciju žrtve, a žrtva neće dati novac za bijeg od vas kao lovca-prodavača, nego će vas jednostavno zapamtiti kao lovca i lažova.  Baš se može mnogo naučiti od telešopova i nestručnih prodavača u BiH.

Ljudi zapravo i nemaju problem sa lažima i lažovima, nego sa prozirnim lažima i lošim lažovima. A loš lažov postajete onda kada jednom, samo jednom, pomisle da bi moglo biti da ste nešto slagali. Od tog momenta je pod lupom sve što kažete i onda ni vježbanje pred ogledalom, ni vježbanje pred ukućanima i voljenom osobom, ni sesije u amaterskom pozorištu više ne pomažu.

Ja ne garantujem za odgovor na pitanje iz naslova ovog teksta. Ako laganje vidite kao mogućnost da se lično i profesionalno afirmišete, onda vježbajte i stalno mislite o tome.  Možda ćete jednom otvoriti i školu laganja. Čim vas jednom uhvate – gotovo je. Ako još nisu, igrajte se do ispunjenja bonusa ili do planetarne slave. Ko zna – možda i uspijete!