Nemojte predstavljati kompaniju u kojoj radite. Predstavnici kompanija lažu.

Nemojte predstavljati kompaniju u kojoj radite. Predstavnici kompanija lažu.

Mi živimo u Bosni i Hercegovini, divnoj i brdovitoj zemlji sa egzotičnim kanjonima, zanosnim visoravnima, toplim planinskim vrhovima i najviše udruženja poljoprivrednika po glavi stanovnika. Fenomen udruživanja u svojoj bosanskohercegovačkoj udruženjskoj i poslovnoj filozofiji  predstavlja okupljanje oko jednog ili nekoliko ljudi, vrlo rijetko ili možda nikada oko jednog ili nekoliko zajedničkih ciljeva. Generalno, strukovno i poslovno udruživanje je prepoznato i dizajnirano kao način da mnogo malih neistomišljenika identificira optimum zajedničkih vrijednosti koje će sve njih zajedno i ono što rade učiniti jačim i kredibilnijim.

Kao društvena bića, odgajaju nas u bogatstvu različitosti, pa učimo tri historije, tri geografije, tri književnosti, tri tjelesna odgoja i ni jednu ozbiljnu etiku.

Kao poslovna bića, učimo teorije koje su stare, prakse koje su ilustrativne i zanimljive za priču u kafani u kojoj niko nema pojma o onome o čemu pričamo ili šta radimo. Nisu to samo političari, mnogo ljudi u Bosni i Hercegovini ne zna svoj posao. Sjetite se samo primjera iz vaše okoline, o medicinskim tretmanima koji su vaše prijatelje ubili ili skoro ubili, o strujnim instalacijama koje ste morali mijenjati nakon nekoliko mjeseci ili o prozorima za koje ste platili pravo malo bogatstvo i danas su vam lošiji od onih koje ste imali ranije.

Drugi bitni segment udruživanja: razmjena iskustava sa ciljem zajedničkog jačanja i rasta bio bi preventivna mjera protiv takvih problema. U svim strukama. Ali kada bismo prethodno shvatili misterioznu prvobitnosegmentsku  potrebu identifikacije zajedničkih ciljeva.

Nedostatak znanja o poslovnoj orijentaciji i poslu koju radimo je problemčić koji stvara i ozbiljan poslovni problemčić: nemate kredibilitet. I ozbiljnu problemčinu: dosadni ste. Ozbiljan poslovni svijet zna  u 10 sekundi odgovoriti na pitanje šta radi. Ne za koga radi, ne šta proizvodi, ne šta prodaje, nego šta radi. Strukovna udruženja su osnovni izvor razumijevanja ove teme i širenja poruka o radu određene struke.

Bosanskohercegovačka poslovna zbilja je sastavljena od dosadnih kompanija koje prodaju posredstvom telefonskih poziva, još dosadnijih kompanija koje rade preko telešopova, ludo neinovativnih trgovačkih rješenja i ponuda i amaterskih prodaja po društvenim mrežama. Udruživanje je takozvanog projektnog tipa: kratko, gorko, bolno. Dobiju novce, potroše novce i onda više nisu ni poslovni ni nikakvi partneri.

Pa šta nam je onda činiti?

Kada već nemamo vremena za razumijevanje Amerikanaca a nemamo smisla za stvaranje zajedničkih vrijednosti i poruka, ostaje nam da i ovo, tugaljivo i otuđeno, radimo sami sa sobom.  Identificirati vlastiti poslovni potencijal i dati mu ime. Identificirati ključnu poruku o onome što radimo, u deset sekundi, i govoriti je naglas, naučiti napamet. Govoriti o vrijednostima, a ne o kompaniji. Predstavljati se kao predstavnik struke, ne kompanije.

Neznalice iz modernog poslovnog svijeta svakako kažu da nije dobro predstavljati se predstavnikom određene kompanije. Zato što ljudi imaju percepciju da predstavnici kompanija lažu.

Ostavite odgovor