Neuspjeh je izgovor i inspiracija a država neće da uradi baš ništa – moraćemo sami!
Subjektivni utisci sa #SparkMe konferencije
Tekst je originalno napisan za dodatak Pro PR Dnevnog lista, koji neopisivom ustrajnošću i predanošću priprema i uređuje Julijana Mikulić- Jurković. Ovdje prenosim tekst u cijelosti jer ove naše internet sekte manje (ili nikako) čitaju štampane medije a duh Sparka zaslužuje da lebdi i dalje.
Nikad, baš nikad za nikad nemojte odustati! Nepovoljne okolnosti, društvena događanja i nedogađanja, ekonomska situacija, neznanje, ograničenja i umišljena ograničenja – ništa od toga ne smije spriječiti koračanje naprijed ka prepoznavanju, znanju i napredovanju.
Ovu prvu rečenicu izrekao je Vladimir Vulić, programski direktor sad definitivno potvrđeno, najveće, programski najbolje i najdinamičnije međunarodne konferencije o biznisu, marketingu, startapima i inovacijama na internetu u regionu – Spark.Me. „Konferencija dizajnirana da otključa kreativnost učesnika“ eskalirala je ove godine iz regionalne u međunarodnu konferenciju – ne zbog predavača nego zbog više od četiri stotine učesnika iz svih dijelova svijeta.
Konferenciju je zemljotresnim predavanjem o humanizaciji brendova i vođenju jedinstvenih razgovora – jedan po jedan razgovor – otvorio Ramon De Leon, vizionar i globalno poznat stručnjak za društvene medije, online prodaju i upotrebu interneta za unaprijeđenje poslovanja. Ključna poruka njegovog predavanja oslikava ono što mi, u odnosima s javnošću pokušavamo i ponekad uspijemo objasniti onima s kojima i za koje radimo – Ako niste fenomenalni u stvarnosti, društveni mediji (plaćeni tekstovi, oglasi, bilboardi, šareni i moćni vizuali) neće vam pomoći. Ramon je priču o odnosima i prodaji učio od svoje samohrane majke kad se počela baviti prodajom kozmetike iz kataloga. Hodajući po komšiluku i šire s njom, vjerovao je da dangube i da majka nema blage veze o prodaji jer su na početku svo vrijeme provodili u priči o svemu i svačemu – osim o proizvodima koje su trebali prodati. Kad joj je, iznerviran, prenio svoje zapažanje, objasnila mu je riječima: „Ljudi treba da me upoznaju, da me zavole i da mi vjeruju da bi kupovali od mene“. No, nama to nije novo, mi to svi znamo (kolutali ste očima čitajući, jel’ de?) mada se tako rijetko ponašamo. Poslednje dvije godine Ramon radi sa različitim brendovima na uvođenju pozitivnih promjena i kreiranju unikatnih odnosa sa klijentima i potrošačima.
Novinarka ili je bolje da je nazovemo pripovjedačica Amy Guttman, kroz tri primjera o pričama koje je pisala objasnila je da dobra priča mora da sadrži četiri elementa:
- Da oslikava trend
- Da pruža uvid u kulturu
- Da predstavi inovaciju
- Da prikaže problem i ponudi ili prikaže rješenje
I još jedan, jako važan element – dobar, uvažavajući i otvoren odnos s novinarima. I to smo znali, naravno.
Dobar dio publike – ok je da nas tako zovem jer je Spark.Me mnogo više od konfrencije i ima i sve elemente dobre priče i iscrpljujuće dobre predstave zbog koje patimo što smo, kao ljudi, osuđeni na padanje pažnje i različite fokuse u pažnji pa imamo utisak da smo propustili riječ, emociju, pokret, slajd – u stvari, najveći dio publike čine ljudi preduzetnici, inovatori i oni koji to žele postati. Ukratko, oni koji su nekad bili startap, to su sad ili imaju startap ideju. Program konferencije u potpunosti je podređen uzvišenim ciljevima ove ekipe – inspiraciji, prenošenju znanja i iskustava, predviđanju trendova i povezivanju s ciljem poboljšanja ekonomskog krvotoka regiona pružanjem intelektualne podrške i usmjeravanjem na izvore finansijske podrške za startupe.
Upečatljiv nastup Steli Efti, stanovnik Silikonske doline, započeo je galamom i psovkama na bini, začinio slajdom sa svojim ranim životnim ciljevima: #1 Promijeniti svijet; #2 Biti na naslovnici Time magazina i prenio svoja iskustva građenja uspješnog biznisa uz važnu napomenu – Biti zauzet i biti produktivan su različite stvari. Efti je uspio naučiti da misli „na malo“ a to malo se pokazalo kao mobilnije, kompaktnije, produktivnije i sa boljim rezultatima uključujući povećanu dobit.
Globalizacija je, uglavnom, šuplja priča i zasniva se na nedostatku tačnih podataka, pristrasnosti zasnovanoj na projekciji (onog što nam odgovara), vjerovanju ljudi u ono što žele i ono čega se najviše plaše, društvenom pritisku, tehnološkom zanosu od kog patimo. Stručnjak za globalizaciju, Pankaj Ghemawat najčešće koristi termin Globalony da ukaže na besmisao pretjerivanja u korišćenju terminologije rekao je nekoliko važnih stvari: 1. Treba da pratimo kud idu naši ljudi i da ih koristimo kao resurs za razvoj – lokalno; 2. Globalizacija nije potpuna i sve je promjenjivo (da ne kažemo – nepredviljivo) i to treba imati na umu jer je besmisleno baviti se „globalnim pristupom“ ako nam takav ne odgovara ali je trendi; 3. Uvijek istraživati!
Neopisivo jednostavno i lako je preusmjeravanje „odliva mozgova“ ako ima volje, namjere i odlučnosti. Nema čekanja „država nešto da uradi“ – jer neće, čekanja da dođu strani investitori, posao moramo kreirati sami. Tako kaže Hjörtur Smárason, ekspert u oblasti brendiranja turističkih destinacija i uvođenju inovacija u gradovima, kreiranja novih radnih mjesta i sakupljač sredstava (ja drugačije ne umijem prevesti Crowd Sorcerer) za projekte uz pomoć kojih se oživljavaju udaljena i često napuštena područja i regije. Ako vam zvuči kao osoba koju treba BiH, dobro mi čitate misli i redove.
Na kraju, o učenju – prof JB Kassarjian (79 – slovima: sedamdeset devet ljeta), odslušavši svih trinaest predavanja, panel diskusiju i prezentacije o prijavljenim startapima, održao nam je lekciju o učenju kao jednoj od najvažnijih stvari u ljudskom postojanju. Pravio je bilješke tokom konferencije. Nije baš namjeravao ali su se govornici predstavili kao gomila čudaka spremnih da mijenjaju svijet onim čime mogu – svojim vještinama, znanjima i neznanjima, voljom i duhom. Nije važno kojim redom poredate ove elemente. Obavezna sam da prenesem ono što mi je ostalo u srcu iz predavanja ovog čovjeka a što je podijelio s publikom na Spark.Me.
Strategija je izbor!
Činjenice su prijatelji! Bez obzira na svoju prirodu i sviđaju li nam se ili ne.
Najbolje vrijeme za uvođenje promjene je onda kad si najjači u poslu! Tad su resursi i vrijeme na raspolaganju.
Prestanite brinuti jeste li interesantni i budite zainteresovani!!!
U jednom trenutku u svom životu, stvori nešto što ne bi postojalo bez tebe!
Život je riznica beskrajnih znanja. Ako ih propustimo u vremenu kad im je, po opšim pravilima življenja, vrijeme – u mlađahnim danima, apsolutno je u redu jer znanja i znanja su svuda. Toliko je toga za naučiti da stvarno ne treba da nas brine šta raditi kad ništa ne radimo. Učiti, vrebati nove prilike za učenje i dati sebi priliku da primjenimo ono što smo naučili. Paziti, sasvim je ok imati znanja neiskorištena u praksi jer nikad ne znaš kome u tvojoj okolini može ozbiljno zatrebati nešto od onoga što znaš.
Nisam sigurna da li je ikom od četiri stotine učesnika konferencije SparkMe uspjelo da, makar na sekundu, osjeti ikakvu frustraciju osim ako im je poslom ili privatnim obavezama pažnja pomjerena s bine negdje drugdje. Kad organizujete konferencije, onda je to ultimativni cilj. Pozvati takve govornike koji će napraviti takvu priču da je jedina frustracija učesnika ta što ne mogu da pobjegnu sa makar jednog predavanja jer već nakon prvog ih zahvati groznica „ništa se ne smije propustiti“. Nije mi uspjelo da prenesem crtice sa svih predavanja. Tekst je potpuno subjektivan pregled, u ovom trenutku, najdražih mi predavanja ovogodišnje Spark.Me konferencije.
Napisano je najmanje 30 tekstova sa impresijama o predavanjima na ličnim blogovima učesnika, bili zvanični blogeri ili ne. Za koje znam. Tvitnuli smo 4905 puta, kaže analitika regionalnog servisa Tvitni.Me.
Moju konačnu ocjenu konferencije sažela sam u tvitu:
