Od čega zavisi kako se ponašamo u online životu?

Pročitam juče zanimljiv tekst pod nazivom Zašto neki ljudi nemaju granica u online životu. Govori o tome kako ćete nekad vidjeti uvredljiv tvit, fotografiju iz ludog noćnog provoda na Facebooku, uznemirujući YouTube video ili nepriličan komentar na društvenim mrežama od strane nekog koga poznajete. Pitanje na koje se pokušava odgovoriti jeste šta je to što utiče na ljude pa neki od njih uopšte nemaju ograničenja prilikom postavljanja sadržaja na društvene mreže, dok drugi opet paze na sve što postavljaju? I kakva bi vaša strategija trebala biti?

U suštini je tekst osvrt na istraživanje koje su proveli Ariane Ollier-Malaterre, Nancy Rothbard i Justin Berg (kompletno možete pročitati u pdf-u ovdje). I oni su došli do zaključka da ponašanje na društvenim mrežama zavisi od više stvari. Prva stvar je kakva je osoba u pitanju – da li je integrator ili segmentor.

E da, napatila sam se sa ove 2 riječi. Onda sam uz rođakovu pomoć došla do zaključka da ih ne prevodim, nego da ih samo objasnim. Integrator bi tako bila osoba koja je prilagodljiva, a u ovom istraživanju tako zovu osobu koja voli da miješa privatni i poslovni život. Pod tim “miješa” se misli na one koji će bez ustezanja pričati na poslu o svojoj djeci, ali im neće smetati ni da posao nose kući. Slične ili potpuno iste informacije dijele i sa prijateljima i rodbinom, ali i sa radnim kolegama.

Segmentor bi bio nešto suprotno od toga – osoba koja razdvaja privatni i poslovni život. Takva osoba ima tačno određene granice između posla i ostalih dijelova svog života. Na društvenim mrežama segmentor ima podešene kontrole privatnosti, profile im je teško pronaći, a mreže su podijeljene na privatne i poslovne kontakte.

Drugi faktor koji utiče na naše ponašanje na mrežama jeste naš cilj. Da li nam je cilj impresioniranje ili izražavanje. Oni kojima je cilj impresioniranje društvene mreže vide kao sredstvo za građenje pozitivnog izgleda – oni žele ostaviti dobar utisak i privući jaku bazu sljedbenika. Oni će postaviti informacije koje ih veličaju (postignuća, lijepe fotografije), glamurozne (osvrte i fotografije sa putovanja) ili one koje govore o njihovim znanjima i uspjesima (interesantni novinski članci na primjer). Takođe će izbjeći kontraverzne objave i vijesti, dok će pažljivo motriti na fotografije, tagovanja i komentare.

Za one kojima je bitno da se izraze, društvene mreže nisu poligon za “nadjačavanje” ostalih, nego prilika da ih drugi vide onakvima kakvi jesu. To znači da su mnogo više otvoreni, da dijele i svoje ranjivosti i stresna iskustva, ali i da postavljaju fotografije koje se možda neće svidjeti svima.

Kada se iskombinuju sve ove osobine dobijemo zanimljive kombinacije. Integratori sa velikom potrebom za izražavanjem na primjer uopšte ne filtriraju svoje sadržaje ili publiku kojoj se obraćaju. Ova strategija zahtijeva najmanje vremena i najautentičnija je, ali pri tome nosi i najviše rizika sa sobom. S druge strane, segmentori koji nemaju veliku želju za izražavanjem nekad moraju objašnjavati radnim kolegama zbog čega nisu prihvatili njihov zahtjev za prijateljstvo na Facebooku.

U istraživanju se još kaže da je poželjno paziti na svoj imidž jer nam to može donijeti veće poštovanje. Tako se preporučuje da segmentirate svoju publiku i da online veze budu otprilike slika onog što imamo u offline svijetu.

Nakon čitanja teksta sam dosta razmišljala o sebi ali i o svemu što inače gledam na društvenim mrežama. Za sebe sam shvatila da sam uglavnom integrator i to ovaj sa potrebom za izražavanjem. Kod mene su valjda zato skoro sve objave potpuno javne. Mada opet, lično pazim na tagovanje i na komentare, tako da tu ima malo i ovog drugog.

Ali realno, puno mi je stvari jasnije sada kad na primjer pogledam Facebook. Mogu tačno razvrstati neke prijatelje u ove skupine i bolje shvatiti zašto neke viđam vrlo rijetko da postavljaju bilo šta, a o nekima opet znam skoro sve.

Sve je to ponovo samo dio onog kakvi smo inače, te je ovo samo još jedna potvrda teze da je skoro nemoguće razdvojiti online život od onog koji inače živimo.