Oprez u radu sa ljudima je uvijek dobrodošao. Posebno kad se radi o aktivnostima na Facebooku
Posao mi je da svaki dan budem na Facebooku, pratim šta se dešava, različitim klijentima pomažem u njihovom predstavljanju na ovoj društvenoj mreži i da u njihovo ime komuniciram sa korisnicima. Da bih sve to mogla raditi zaista moram pročitati puno statusa, komentara, pregledati puno fotografija i propustiti zaista mnogo sadržaja kroz neke svoje filtere u glavi. I kad god pomislim da sam sve vidjela i da me više ništa ne može iznenaditi, uvijek se desi nešto što me ponovo iznenadi.
Pozitivna strana priče
Nedavno smo za klijenta (YTONG) organizovali nagradno takmičenje u kojem su djeca trebala nacrtati kuću u kojoj bi voljeli živjeti. Te njihove crteže su onda roditelji slali u aplikaciju pomoću koje su se takmičila za 3 nagrade – dječije igračke. Dvije nagrade su se birale brojem glasova, a jednu je birao žiri.
Onda se desilo jedno pozitivno iznenađenje. Klijentu su se crteži jako svidjeli i odlučeno je da sva djeca dobiju utješnu nagradu:
Roditelji su bili oduševljeni, a djeca posebno. Lično sam uživala čitajući njihove poruke jer znate i sami kako je kad se dijete razočara što nije pobijedilo, a onda ipak dobije igračku. I baš sam sretna što imam priliku raditi za nekog ko je prije svega čovjek, pa tek onda biznismen.
Ali ova „igra“ mi je pokazala i neke stvari koje povremeno zaboravim da postoje, iako uvijek govorim da je Facebook u stvari samo svijet u kojem živimo preslikan u web aplikaciju.
Negativna strana priče
Upoznali smo dijete za koje se ispostavilo da u slobodno vrijeme sjedi po čitav dan tu i “lovi” nagrade. Do sada ih je osvojio 21. Ide u osnovnu školu i skoro uvijek je online. Za sada ima uspjeha u tom osvajanju nagrada ali je meni bilo nekako tužno kad sam vidjela šta mu je hobi. Ok, nije ni moje skupljanje salveta i razglednica bio neki hobi za pohvalu , ali mi je ovo bilo iznenađenje.
Druga stvar koja me iznenadila jeste što su nam se javili dvoje koji su na prevaru pokušali doći do igračke. Kako? Prva osoba se javila u inbox uz komentar kako nije sigurna da li je muž učestvovao i slao crtež, pa će ona za svaki slučaj poslati podatke za isporuku utješne igračke. Provjerila sam, nije muž učestvovao i obavijestila gospođu o tome uz želju da neki drugi put bude sa nama. Ok, svakom se može desiti dilema ili greška pa nisam ovome pridavala posebnu pažnju.
Nakon toga sam u inbox dobila oduševljen komentar druge gospođe koja se zahvalila na nagradi i poslala podatke. Međutim, nisam mogla da je nađem među učesnicima. Nakon toga sam gospođu zamolila da mi javi pod kojim imenom je crtež jer ne mogu da ga pronađem. Na to stiže odgovor da je na crtežu bilo svega, od kockica i cvjetića… I tu mi se upali lampica, pa joj pošaljem link sa svim crtežima da ih pogleda i napiše tačno o kojem se radi. Više se nije javila. A svu ostalu komunikaciju smo imali u roku od par minuta.
Znam da mnogi community manageri sreću ovakve, kao i puno gore primjere jer radimo sa ljudima. I kako god vas u stvarnom životu pokušaju ili uspiju prevariti, pokušaće i ovdje, na Facebooku. Jer, kako rekoh – iza ove web aplikacije zvane Facebook se nalaze stvarni ljudi, sa svim svojim vrlinama i manama. I što je dodatna otežavajuća okolnost – ne gledaju vas u oči niti im čujete glas pa je teže procijeniti kada su dobronamjerni i iskreni. Zato je u ovakvim poslovima neophodan oprez. A i najmanje dvoje ljudi koji će pratiti i procjenjivati situacije koje se dešavaju.