Osvrt na panele o ulozi medija u životu građana i pozitivnim kampanjama u njima

Osvrt na panele o ulozi medija u životu građana i pozitivnim kampanjama u njima

Tokom drugog dana konferencije “Mediji i građani u službi sprečavanja mržnje i promociji pomirenja i stabilnosti – NeMrznji.ba” je u petak održan i panel na kojem su prisustvovali novinari i urednici medija u BiH. Imali smo priliku slušati šta o novinarstvu i medijima danas misle Goran Milić, Nerzuk Ćurak, Vesna Andree Zaimović (urednica portala radiosarajevo.ba), Kenan Efendić (pomoćnik urednika Centra za istraživačko novinarstvo BiH), Milanka Kovačević (mojahercegovina.com), Vladimir Ćosić (Abraš Medija) kao i drugi učesnici panela ali i konferencije.

Neke od stvari koje su rekli su ostavile veliki utisak na mene pa ću ih zapisati ovako da ostanu i trajno zabilježene.

Prof. Nerzuk Ćurak je pričao o tome kako se novinarstvo promijenilo zbog brzine. Mediji danas žure i nemaju vremena da istražuju informacije, a sve to dovodi do pada kvaliteta. Postalo je uobičajeno da novinari ne prisustvuju događajima sa kojih izvještavaju – pojave se i uzmu izjave od učesnika prije početka i onda to upakuju u izvještaj. Neki njegov način borbe protiv toga je da izjave ne daje prije jer je, po njegovom iskustvu i mišljenju, totalno neprofesionalno da izvještavate o nečemu čemu niste prisustvovali.

Prof. Ćurak ponudio je dobru ideju, odnosno izazov – da se neko usudi i napravi spori medij – stavljajući akcenat na tačnost i kvalitet informacija a ne na brzinu kojom se one nude čitaocima ili gledaocima. Mislim da bi to bilo zanimljivo vidjeti.

Kenan Efendić je dao zanimljiv osvrt na rad medija. U CIN-u je pravilo da se sve informacije detaljno provjeravaju prije nego što se objave (pisah o tome kako je to rijetkost u tekstu Strah od medija kojima na prvom mjestu nije odgovornost za objavljeni sadržaj). Njegov stav je da se protiv govora mržnje u medijima može boriti jedino profesionalnošću i istinom. Ukoliko je informacija koju objavljujete napisana profesionalno, poštujući sva novinarska pravila, govor mržnje nema za šta da se “uhvati”.

Milanka Kovačević je pričala o tome da je kod nas na snazi pravilo – Svi mi znamo kako da budemo dobri samo neće niko prvi da počne. Mediji znaju kako bi trebali raditi ali zbog brzine i trke za klikovima (brojem pregleda i čitanosti) ne stižu da se drže nekih profesionalnih standarda. Odnosno borba za opstanak diktira način na koji se radi.

Goran Milić je ispričao puno toga zanimljivog. Jedna od priča se odnosila na to kako se kod nas ljudi povezuju nesrećom. Svi smo prepoznali primjer u kojem osobe koje se prvi put vide vrlo lako počnu razgovor o bolestima, nesrećama koje su zadesile jednu ili drugu i sl.

panel2

Optimizam nije nešto što stanuje na našim prostorima, a činjenica je da veliku zaslugu za to imaju mediji. Na primjer, Goran je iznio podatak da je pravio poređenja sa brojem ubistava i samoubistava za period od 1980 do 1990 sa periodom od 2000 do 2010, za Hrvatsku koristeći zvanične i dostupne statističke podatke. Ispostavilo se da je taj broj manji danas nego što je bio prije rata. Složićete se da sad imamo utisak kako se ljudi mnogo više ubijaju i kako je mnogo veći broj bilo kakvih nesreća nego ranije. Razlog tome može biti to što su prije rata mediji imali potpuno drugačiji način rada – loše vijesti se ili nisu objavljivale ili je to bilo u veoma maloj mjeri. Takva je bila politika i uređenje države koja je ono malo medija što je postojalo imala pod kontrolom. Danas medija imamo puno više, a kontrola je nešto što baš i ne možemo vezati uz njih, tako da je crna hronika prevladala.

Činjenica je takođe da nema skoro nikako situacija u kojima je neko od medija odgovarao za nešto što je objavio. O tome je govorio Muhamed Halilović. To sve dovodi do haos koji imamo u medijskom svijetu oko nas.

Vesna Andree Zaimović je govorila o navikama čitalaca koji posjećuju portale. Njihovo iskustvo je takvo da su prinuđeni, zbog opstanka i zarade, da čitaocima nude i mnogo toga što je na neki način privlačno i “klikabilno”, na uštrb kvaliteta informacije. Jedini način da komercijalni portal opstane u ovakvom okruženju jeste da nađe balans između onog na šta čitaoci najviše reaguju i onog što je važno ponuditi kao informaciju ili sadržaj.

Neki moj generalni zaključak nakon slušanja cijelog panela jeste da postoji bojazan da će nas uništiti komercijalizacija, kao i to da nam fale čitaoci koji žele dobre i kvalitetne vijesti. Teško će bilo koji medij odabrati da plasira takve vijesti kad nema dovoljno ljudi koji žele da ih čitaju. Iskustva svih govore da su ubjedljivo najčitanija crna hronika i tračevi, tako da mediji koji žive od broja konzumenata okrenuti takvim sadržajima. Ili im je bar tako najlakše da dopru do čitalaca.

Dobrih i kvalitetnih novinara ima ali se takvi sve više bore za egzistenciju, jer u ovakvom okruženju teško mogu opstati.

 

Leave a Reply