Pop the bubble – zbriši is svog filter mjehurića
Koncept filter mjehurića osmislio je Eli Pariser i pojasnio u knjizi “The Filter Bubble: What The Internet Is Hiding From You”, a neke lekcije iz knjige već smo preveli.
Kako da obrnemo igricu, prevarimo algoritme i otvorimo se novom svijetu informacija? Srećom, nije tako teško napustiti filter mjehurić, samo ako to želimo. Neki od metoda su:
– Korištenje ad blocker ekstenzije na pretraživaču. Ovim se uklanja većina oglasa sa web stranica koje posjećujemo. Loša je strana što se većina web lokacija oslanja na prihod od oglašavanja da bi održala svoj rad, a neke (poput Forbesa i Business Insidera) insistiraju na tome da korisnici onemoguće blokatore oglasa prije pregleda stranice.
– Posjećivanje (i čitanje) web stranica s vijestima i blogovima kojima je cilj pružiti širok raspon perspektiva. Bez obzira na izvore koje često posjećujemo, kratka analiza naslova pružiće sliku o nivou pristrasnosti. Postoje brojni članci, pa i web stranice, aplikacije i podcastovi koji rade na “razotkrivanju” mjehurića sa filterom. Izvrstan primjer je podcast Colina Wrighta Let’s Know Things (http://letsknowthings.com/), koji svake sedmice ispituje vijest u kontekstu.
– Prebacivanje fokusa sa zabave na obrazovanje. Kao što Nicholas Carr piše u “The Shallow”: „Interaktivnost Interneta daje nam snažne nove alate za pronalaženje informacija, izražavanje i razgovor s drugima. Takođe nas pretvara u laboratorijske pacove koji neprestalno pritiskaju poluge kako bi dobili sitne zalogajčiće socijalne ili intelektualne hrane.”
– Korištenje anonimnog moda u pretraživaču, brisanje istorije pretraživanja i neprijavljivanje na svoje naloge na internetu dok obavljamo ono što moramo odraditi na internetu.
– Brisanje ili blokiranje kolačića. Mnoge web stranice (o)ostavljaju “kolačiće” (male tekstualne datoteke) svaki put kad ih posjetimo; ti se kolačići zatim koriste za određivanje sadržaja koji će nam biti prikazan. Kolačići se mogu ručno izbrisati, a dostupne su i ekstenzije za pretraživač koje ih uklanjaju. U nekim su slučajevima kolačići korisni, pa uklanjanje treba obaviti diskretno.
Kao što ni ribe ne znaju da su u vodi, tako ni mi ne znamo da smo u mjehuriću s filterom, osim ako se ne potrudimo da ga napustimo, ili kako je rekao David Bowie: leave the capsule if you dare.
Pri oblikovanju onoga što vidimo, filter mjehurići nude iskrivljenu mapu, a ne teren kakav jeste. Tako zavaravaju naš mozak, koji misli da je to stvarnost. Kako se tehnologija poboljšava i sposobnost npr. sajtova sa vijestima, da pokaže istu priču za 100 različitih ljudi na 100 različitih načina, filter mjehurić postaje veći. Izgubimo pojam šta je filtrirano, a šta nije kako vijesti postaju prilagođene “cementiranju” naših postojećih mišljenja. Na kraju – svi želimo čitati novine koje se slažu s našim mišljenjem.
Sistemi – bilo da su to ljudi, kulture ili pretraživanje weba – prirodno moraju filtrirati informacije i na taj način se smanjuju opcije i mogućnosti. Ponekad ljudi donose odluke, ponekad ih donose kulture, ali ih sve više donose i algoritmi. Kako se brzina protoka informacija kroz ove sisteme povećava, filter mjehurići će igrati još važniju ulogu. Razumijevanje i osvješćivanje da ono što vidimo nije sve što će nam pomoći da shvatimo da živimo u iskrivljenom svijetu i podsjetiće nas da skinemo naočale. Ili makar da proširimo vidike.
Izvor:
How Filter Bubbles Distort Reality: Everything You Need to Know
