Prodaja juče, danas i sutra
Kome, zašto, kad… koga briga?!
Juče nazvao dečko, koliko se sjećam, ime rekao nije ali je spomenuo firmu čijeg se naziva definitivno ne sjećam. Nastup brz i agresivan. Zove da ponudi saradnju. Uvijek sam za. Oni (ta firma) su pregledali naš sajt vidjeli da je loš, tehnološki zastario pa da zakažemo sastanak jer oni nude web dizajn. Ok. Pitam: a odakle je firma? Možete li mi poslati mejl da vidim ko ste, šta ste radili? Može, kaže. ”Na koji mejl?” Kažem mejl ali nije dobro čuo, čujem kako sriče dok ukucava pogrešno. Zamolim ga da ispravi, nije tako i kažem, sad već u fazi između zabavljene i iziritirane mene: ok, kažete da ste gledali naš sajt a na sajtu imate kontakte? Muk. ”A mi smo gledali tehnološke aspekte.” Ok, kažem. Nastavlja podjednako agresivno, izvukao se: ”Poslaću vam sad neku okvirnu ponudu. Možemo vam ponuditi i usluge digitalnog marketinga i grafičkog dizajna…”
………….
Na ivici da potpuno neprimjereno ali iznervirano počnem da se smijem (ne ponosim se, ali tako je bilo): pa, ako ste stvarno pogledali našu web stranicu, morali ste vidjeti da pružamo usluge koje nam nudite ali ok, pošaljite mi ponudu. Hvala.
Evo, 24 sata kasnije nisam još dobila taj mejl. Ne znam zbog kog od milion razloga samo razmišljam kako je ova situacija još jedan primjer koliko nasumično i bezglavo trošimo vrijeme i resurse.
- Zato što smo uvjereni da sve znamo i niko nam ne treba pametovati.
- Zato što pričamo o strategijama ali ih ne sprovodimo stvarno.
- Zato što pričamo o jasno definisanim ciljevima i ciljnim grupama ali se ne bavimo njima, ne stvarno.
- Jer lažemo, a sebe uspješnije nego druge, kako smo super. I blefiramo.
- Mjerimo vrlo mjerljive stvari ofrljativnim metodama.
- Ne mjerimo uopšte. A sječemo. Triput. Neizmjereno.
- Greške ne priznajemo – NIKAD. I nikako naglas ili napismeno.
- Sve navedeno.
Razumijem sve, znam gdje živimo. Jedan od problema je neuređeno tržište u kome će zauvijek najveći rast bilježiti siva zona što dovodi do neprirodno niskih cijena profesionalnih usluga koje se najčešće izvršavaju na neprofesionalan način; neprofesionalno obavljen posao utiče negativno na cjelokupnu profesiju i na kredibilitet profesije; zajedno sa profesijom, vrijednost i mogućnost napretka gube i korisnici usluga ili servisa…
A ne valja nam država, truo nam sistem, pokvareni svi… Nije da valja, ali…
Malo preispitivanja ne škodi. Vjerujte. U neznanju, meni je ovaj dečko s početka priče poklonio tri stvari: priliku da preispitam o svom pristupu poslu kojim se bavim i koji volim; shvatanje da je krajnje vrijeme da revidiramo našu poslovnu strategiju, ali na papiru, tj., u wordu a potom da to primijenimo u praksi; prisjećanje da sam i sama ponekad fulila ciljne grupe pa i druge dijelove strategije.
Zbog toga sam napisala ovaj tekst, iako to nisam znala kad sam počela da pišem. Da mu se zahvalim jer priliku da to uradim na drugi način, s obzirom na okolnosti, vjerovatno neću ni dobiti.
Hvala!
Pa eto, javi se kad pregledaš naš sajt da dogovorimo neku saradnju .
(3) Comments
Fikret
Gospodjo, momak samo radi sto mu je receno, ima semu i to je to… stranicu vam nisu pogledali samo znaju da postoji… i **** se njima za vas zaradjuju vise nego sto ce prime ikada vidjeti 🙂
Dobrila Močević
Fikrete, hvala Vam na komentaru. Vjerujem da ste potpuno u pravu u vezi zarade a i drago mi je zbog njih. Svako se motiviše na svoj način, neko zaradom neko drugim rezultatima.
Ona staronarodna strategija ”i ćorava koka nabode zrno” garant pali. I na kraju, jesam mu se zahvalila.
Denis
Dopao mi se Vaš članak. Mom kolegi i meni sa kojim ste imali priliku razgovarati se dopala kritika. Želio bih se zahvaliti.
Gospodine Fikrete nije baš svugdje tako. 😀