Razgovor sa Natašom Đukanović: Glavna osobina nas u regionu je osjećaj niže vrijednosti i strah od neuspjeha

Razgovor sa Natašom Đukanović: Glavna osobina nas u regionu je osjećaj niže vrijednosti i strah od neuspjeha

Jedna je od osoba koja stalno radi promociji interneta i primjene interneta u životu i biznisu u Crnoj Gori. Inače radi u Domain.me, kompaniji koja je registrar za sve .ME domene. Ove godine su organizovali fantastičnu Spark.me konferenciju u Budvi. Dio je i Digitalizuj.me ekipe koja takođe promoviše internet. U svakom slučaju, Nataša Đukanović je savršen sagovornik na temu interneta, biznisa te posebno mijenjanja stvari na bolje.

Crnogorska internet zajednica se u ovom proteklom periodu, ili bar tako djeluje sa strane, znatno uvećala. Koliko je, po tvom mišljenju, to rezultat rada Domain.Me tima?

Internet zajednica, ili kako mi volimo da je zovemo, digitalna zajednica Crne Gore se jeste uvećala u proteklih par godina i to ne samo prirodnim naraštajem  i generalnim rastom upotrebe interneta. Po meni nije taj rast toliko važan koliko je važno da su svi mnogo aktivniji i da pripadnost internet zajednici nije samo sjedenje za računarom, nego i mnogo važniji projekti, koji uključuju i aktivizam, i pomoć drugima, i biznis, iz raznih perspektiva. Naš tim je svakako važan dio te zajednice i sigurno da imamo neku ulogu, ali mislim da se, osim Vladimira i Nikole Vulića koji su tu, u stvari i dio tima, generalno pokupilo više ljudi i mimo nas petoro, koji su itekako doprinijeli širenju ideje i upravo tog aktivizma.

Razvili ste cijeli jedan pokret koji je postao prepoznatljiv, pravi brend, Digitalizuj.me. Otkud energija i kako i koliko uspijevate da raširite vašu pozitivnu priču i dobijete podršku zvaničnih institucija CG s obzirom da je u cijeloj regiji upravo podrška institucija u smislu izrade zakona i njihove primjene za internet poslovanje upravo najveći problem?

Našu energiju je nemoguće objasniti. Mi jedni druge podstičemo. Svako od nas povremeno posustane, i pita “Što će meni ovo?”, ali smo se pokupili nekako da podstičemo jedni druge. A kad to ne radimo mi, uvijek se pojavi neko iz zajednice ko je u stanju da zapali novu iskru. Zvanične institucije nekako nisu bile naš cilj, i možda smo i mi njima u nekom trenutku izgledali kao opasnost, ali mislim da su nakon nekog vremena razumijeli naš cilj. Prije mjesec dana smo radili prvu obuku za jedan dio državnih organa za korišćenje društvenih mreža. Prošle sedmice Ministar informacionog društva i telekomunikacija, prof Vujica Lazović, je bio naš gost na Digitalizuj.Me i zamolio nas da učestvujemo u javnoj raspravi o elektronskoj upravi. Već sljedeće nedelje počinjemo sa tim. Prije pola godine na našoj panel diskusiji je učestovao, uz oduševljenje publike, šef kabineta za odnose s javnošću Vlade Crne Gore (njihov twitter nalog je omiljeni za prozivanje u zajednici – naravno oni su krivi za sve).

Jedna od omiljenih tema je, vjerujem, Spark.me koji je nama, učesnicima bio osvježenje u konferencijskom krugu 2013.g. Koliko ste zadovoljni ovom prvom konferencijom i kako ste uopšte došli na ideju da ovakvu jednu konferenciju organizujete u Crnoj Gori?

Mi u sklopu svog posla posjećujemo puno konferencija, neke su dobre, neke manje dobre, i s tim iskustvom smo i krenuli o organizaciju. Želja nam je oduvijek bila da dovedemo svoje poslovne partnere i značajne ljude u Crnu Goru, a i znali smo da njihovo pojavljivanje i prezentacije mogu biti značajne za našu zajednicu. Sve je počelo sa WebFest konferencijom prije tri godine. Ove godine smo prvi put radili konferenciju pod nazivom Spark.Me i jako smo zadovoljni kako je sve prošlo. Već smo napravili popis “grešaka” na kojima ćemo da radimo da ih ne bude sljedeće godine.

Drugi Spark.me će biti održan u junu. Kakvi su vam planovi za njega? Da li vam predstavlja opterećenje to što je prvi bio organizovan bez greške?

Grešaka je naravno bilo, možda ne velikih ali ih je bilo. Plan je da sljedeći Spark.Me bude mnogo bolji, da nema ovih grešaka koje smo mi primijetili. I iznad svega, želimo da evoluiramo, da napredujemo, tako da smo planirali da sadržaj bude malo konkretniji, više edukativnog karaktera. Već imamo jednog potvrđenog govornika koji je kvaliteta svjetskih razmjera i mnogo smo ponosni što će doći, a pregovaramo sa još par takvih. Stekli smo na ovoj Spark.me konferenciji neke kontakte koji su nam omogućili nešto što region još nije vidio. Ali o tom potom.

 Zanimljivo je da se dobar dio konferencija, seminara i radionica koje organizuje CG internet zajednica odvija na engleskom. To je još jedan od ciljeva – da modelujete mlade snage da više rade na svojim vještinama (konkretno, praktičnoj primjeni engleskog) ili slučajnost odnosno, rezultat toga što su predavači i učesnici često iz cijelog svijeta?

Kako imamo učesnike na konferenciji koji nisu iz regiona, ne bi bilo baš “vaspitano” da pričamo na jeziku koji oni ne razumiju. A isto tako, svi mi znamo koliko je engleski značajan za posao. Međutim, samo je Spark.Me na engleskom. Sva dešavanja koja organizuje Digitalizuj.me su na našem jeziku.

U svim svojim aktivnostima – kroz Domain.me, Digitalizuj.me i Spark.me veliki akcenat dajete na razvoj novih internet biznisa, odnosno startupa. Kakvo je stanje u CG – ima li i koliko mladih koji neku svoju budućnost vide u internet biznisu?

Mladi ljudi kod nas tek počinju sa tim. Naravno da već imamo nekoliko ekipa koje se bave razvojem i dizajnom u internet biznisu, ali su oni već dio nekih drugih planova, i nisu toliko zainteresovani za startup, ali isto tako imamo cijelu jednu generaciju koja sad počinje. Oni i te kako znaju mogućnosti i teškoće rada startupa. Mi potenciramo, iznad svega znanje, učenje mimo obrazovnog programa, usavršavanje koje mlade ljude sprema za posao, u bilo kom obliku. Iz naše zajednice, već imamo slučajeva koji su počeli kao nezaposleni a sad odbijaju posla jer ne mogu da stižu. To je naš cilj – zapošljavanje mladih, kvalitetnih, pametnih ljudi. Tako da nije samo startup, nego i društvene mreže u biznisu, marketing, liderstvo.

Znam da pratiš stanje u čitavom regionu. Šta je po tebi najveći problem ili prepreka većem razvoju interneta u našim državama? Koliko zaostajemo za svijetom i kada ćemo ih stići? Šta trebamo (u)raditi da bi se to desilo?

U jednom velikom dijelu problem su zakonodavni okviri, ali ono što nas najviše obilježava kao isti narod (ja sam Jugonostalgična :)) je taj neki osjećaj niže vrijednosti, strah od neuspjeha, čak neka tradicionalna letargija i predavanje situaciji. Kad bismo uspjeli to da prevaziđemo, zakoni bi se sredili, znanje bi se steklo. Mislim da svi oni koji mogu prvo treba da odu na neku konferenciju, da nauče nešto više i dalje od škole ili televizije ili čak onlajn praćenja konferencija. Sva ta okupljanja pružaju iskustvo koje se rijetko čime može zamijeniti. Sve te konferencije pored znanja i novih kontakata daju novu energiju, i poneku ideju. Mijenjaju nas. A u okruženju ima jako dobrih konferencija, iz svih oblasti koji se mogu koristiti u internet poslovanju, od PR, marketinga, medija, preko brojnih startup konferencija, e-commerce i web biznisa.

 

Leave a Reply