Savjeti za direktore vol 1: Ne dozvolite da se energija vaših kolega okrene protiv vas

Poznajete li nekoga ko je određeno vrijeme radio u nekoj kompaniji, bio potpuno zaokupljen poslom, bio jako zadovoljan i ispunjen onim što radi, doslovce uživao a onda naprasno dao ili dobio otkaz, uz gnusne uvrede prema bivšem poslodavcu ili nadređenoj osobi? Ja poznajem mnogo takvih ljudi, a i sam sam imao takvo iskustvo.

Sinoć sam razgovarao sa prijateljicom koja je direktorica Odjela za ljudske resurse u jednoj velikoj i moćnoj kompaniji. Postavio sam joj pitanje koji je to najznačajniji kriterij za odluku da će zaposlenje dobiti određena osoba, jedna od recimo 5, u finalnoj fazi neke konkursne procedure. Odgovor me zanimao kao odgovor na pitanje koje kriterije treba ispuniti za vrhunski rezultat i nije bio iznenađujući, rekla je da je ključni kriterij finalnih procedura dojam da je u pitanju osoba koja ima najjaču želju za tim poslom, najjaču želju da uloži naporan rad, da izdrži i ispuni zadane ciljeve. Jasno, govorim o finalnoj fazi, u kojoj svi kandidati zadovoljavaju osnovne kriterije, posjeduju sve osobine i vještine navedene u oglasima za posao.

Kada razmislim o ljudima koje poznajem i koji su najprije imali fazu izuzetnog zadovoljstva poslom i izvrsne rezultate, onda fazu konflikta i razdora u odnosima  sa poslodavcem, to su ljudi koji su sigurno zadovoljili kriterije „sjaja u očima“ koji pokazuje da će da naprave sjajan rezultat na tom radnom mjestu. Napravili su i korak dalje, „sjaj u očima“ je pretočen u konkretan posao, ostvareni su rezultati i zadovoljstvo, a onda se naprosto desilo nešto zbog čega više nisu mogli sarađivati.

A šta se onda desilo? Šta je razlog zbog koga marljivi, vedri, fokusirani, vrijedni kolega odjednom postaje odbojan, odsutan i nezadovoljan, sa svom onom pozitivnom energijom sada usmjerenom u obrnutom pravcu, u pravcu razdora unutarnjih odnosa i u pravcu koji će definitivno završiti odlaskom iz kompanije? Energija i dalje bivsa ista: uporna osoba je uvijek uporna, vrijedna osoba i dalje pravi „korak više“. Nekako se čini kao da je nezadovoljni uposlenik izgubio interes, izgubio fokus na rezultate. (Je li usmjeravanje uposlenika na rezultate glavni posao svakog direktora?) Nedostaje optimizam i pozitivni ishodi koji su izgledali kao logička matrica te saradnje. Osoba koja „grize“ onda kada ste na istoj strani neće postupati sa gandijevskom blagošću i popustljivošću onda kada ste usmjereni jedno na drugo. Zapravo, istina je jednostavna.

Možda je niste svjesni a možda ne želite priznati: stvar nije u izgubljenom fokusu, stvar je u tome da ste energiju te osobe okrenuli protiv rezultata i protiv sebe. I to je tačno ono što vi, uvaženi direktori, nikada ne smije uraditi.