Sličnosti između kafana i društvenih mreža

Misteriozno je i teško razjašnjivo pitanje šta je to što nas drži toliko budnim na društvenim mrežama na kojima ne postajemo ni bogatiji ni zgodniji. Dapače.

Kafane i društvene mreže su naizgled teško povezivi termini pa će nostalgičari za ruskim romantizmom odmah reći da su kafane mnogo autentičnije zato što sagovornika gledaš u oči, a i sagovornicu u oči ili gdje poželiš. Tonovi, dim, muzika ili svjetla, to je ono što kafane čini trodimenzionalnim u odnosu na kuckanje slova i brojeva na društvenim mrežama, kojima se također, uglavnom, samo nastojimo prikazati u najljepšem mogućem izdanju. Ipak, sličnosti između kafana i društvenih mreža su osporive ali jasne; nisu naučno dokazive ali su simptomatične.

1. I društvene mreže i kafane često služe da pokažemo ono što bi drugi htjeli da vide, a ne ono što zaista jesmo ili kako se trenutno osjećamo. U kafani imamo svoj sto, svoju odjeću i način komunikacije sa konobarima i gostima, svoje pjesme, ritual davanja i primanja komplimenata i posebnosti koje niko drugi ne radi. Suštinski, isto je i na društvenim mrežama.
2. Kafana je, po jednoj od definicija, mjesto dobrog provoda i još bolje rakije, gdje uđete ne poznajući nikoga a izađete sa četiri kuma. Na društvenim mrežama svi imamo po 9, 85 ili 247 kumova.
3. Ljudi koji ne idu u kafane i ljudi koji ne vole društvene mreže imaju iste motive. Ne snalaze se u tom ambijentu, ne vide smisao razmjene pogleda, komplimenata i plaćenih pića, i pomalo i preziru svijet kafana/društvenih mreža.
4. I u kafani a i na društvenim mrežama upoznajete ljude koji su tu sa različitim motivima. Neko dođe da se zaljubi, neko da se zabavi, nekome hoće i jedno i drugo. Neko hoće da napravi bitan posao a neko samo pleše. A pamtimo, je li, staru Proaktivsku definiciju: ples je vertikalno sanjanje horizontalnih snova.
5. Neovisno o motivima, na mjestima koja poredim je jako bitno ostaviti – dojam. Ako niste ostavili dojam, kao da niste ni bili.

Ne može se bilo kako ići u kafanu i očekivati ispunjenje spomenutog horizontalnog sna. U kafanu se ide u dobrom sakou i čistim cipelama, a dame sakriju sve što ne žele da vidimo.

Neke kompanije u Bosni i Hercegovini razumiju značaj društvenih mreža kao mjesta gdje ostavljaju dojam, pokazuju svoje najbolje lice, stiču kumove, zabavljaju se i ispunjavaju ciljeve. Većina njih još ne razumije u čemu je stvar. A najgore su one koje u javnost ili društvene mreže izađu u blijedom, lošem izdanju, pa se još ljute što ih niko ne gleda.

Nije to tako strašno, ali poput Balaševićevog „petla“, i firmi vrijeme ide.