Spark.me – Ako društvo u kojem živimo jednom bude bolje – bit će bolje zbog promjena koje kreću iz porodice

Spark.me – Ako društvo u kojem živimo jednom bude bolje – bit će bolje zbog promjena koje kreću iz porodice

Drago mi je da prošle godine nisam učestvovao na konferenciji Spark.me. Bio sam na bračnom putovanju i bilo mi je bolje nego učesnicima Spark.me konferencije i bolje nego učesnicima bilo kakve konferencije, bilo gdje na svijetu.

Moj bračni život, hvala na pitanju, funkcioniše dobro. Živimo, poput Balaševića, u kući mog dede. Kuća nije velika ali je topla i svaki ugao sakriva nešto toplo i samo naše. Razgovaramo o ljubavi, toplini, sudbinama, slučajnostima, mačkama, matematici, miru, ljepoti, Makedoniji i arapskoj kuhinji. Ona mrzi da pere suđe. Ja perem suđe. Bračni kompromis je beskompromisno preuzimanje posla koji bračni partner ne voli raditi. Poslovni kompromis je beskompromisno preuzimanje posla koji mora da bude urađen. Bez manjka i bez viška poteza.  Ja ne znam zašto bi se uopšte i ikada brisala prašina. Ona briše prašinu. Zaboravljam da zatvaram vrata i da sklanjam farmerke. Košulje su mi često prebačene preko stolica u trpezariji ili preko kvačica na vratima. Ona ih sklanja. Ona ne zna da pjeva pa ja uspavljujem našu malenu kćerku. Voli Arsena Dedića i Miladina Šobića, ali nekada zaspi i uz Dinu Merlina.

Ne trošimo vrijeme na raspravu o stvarima od kojih nećemo bolje živjeti. Trenutno nemamo novaca za novi automobil, ali smo kupili sjajne knjige Duška Radovića. Kupili smo jedan ormar, i jedan krevet. Namještaj je uglavnom star, sav u uspomenama i asocijacijama. Učimo da volimo, pravimo i pišemo priče, da govorimo lijepim riječima i da ne kritikujemo. Da ne govorimo o navikama koje treba ispravljati, nego o potezima koji bi nam koristili. Ima ih i bit će ih. Ne želimo da se bavimo politikom. Vjerujemo da ne bismo imali vremena jedno za drugo. Volimo april u Beogradu, ali ovaj april ćemo biti kući. Naša kćerka nije dovoljno velika da bi mogla gledati sa Kalemegdana i poželjeti da zalazak sunca potraje zauvijek. Vjerovatno bi samo tražila mlijeko.

Ne slušamo istu muziku, ne čitamo iste knjige; mi smo zapravo brak sa različitih kontinenata. Povezuje nas zajednička suza, večernja i jutarnja, teška, onda kada shvatimo da živimo snove i onda kada krećem na posao. Zapisali smo tri pravila  za budućnost: 1. graditi porodicu, 2. čuvati ljude koje volimo, 3. uživati u onome što radimo.

Ljetovali smo u Bečićima i znam gdje je hotel Mediteran. U blizini hotela Mediteran je i divna ljetna bašta sa Illy kafom, šapatima talasa i uspomenama na kojima sam zapisao stih: „Piši mi na zelenu adresu ljeta/poljupci koje mi šaljes neka bude posljednje večernje novosti“. Poslije sam saznao da je taj isti stih, 50 godina ranije, zapisao neki Izet Sarajlić.

Spark.me nije konferencija i nije kompanija.  Spark.me je porodica. Prije nekoliko dana sam poželio da jedan vaš kolega radi sa mnom. Nisam ga čuo kako govori. To je pogled, kućni tj. kompanijski odgoj. Volio bih i gledati snimke nadzornih kamera sa nekih od događaja na kojima sam upoznao prijatelje ove konferencije. Sami slow-motionovi hodničkih razgovora bi bili korisna porodična lekcija. Pravljenje nemogućeg. Poezija poslije Elaurda, Michauxa, Pongea i Quenaua. Poslije Trifunovića i Radovića. Logička formula Spark.me konferencije je istovjetna našim zapisanim ciljevima. 1.gradi porodicu. 2. čuva ljude koje volimo. 3. uživa u tome što radi. Ako i društvo u kojem živimo jednom bude bolje – bit će bolje zbog promjene koja počinje iz porodice. Zbog toga bih želio da budemo dio te promjene.

Ali, ja neću doći na Spark.me konferenciju. Napisao bih četiri najbolja teksta i ostao dio Spark.me porodice. Napisao bih 104 teksta. Ali, za moj dolazak – morate da mi poklonite dvije nagrade. Treća ne mora; malena može spavati na našem krevetiću.  Ali to je već nemoguće.

 

Ostavite odgovor