Šta će biti Lady Gaga društvenih mreža?

Točak historije se okreće, iako često ispustimo da se mi okrenemo i pogledamo unatrag kako bismo predvidjeli ili barem naslutili šta bi moglo da se desi u budućnosti. Naravno, ne možemo očekivati da se stvari ponavljaju u istom obliku, sadržaju i sa istim utjecajem na ono što ih okružuje.

Tako u hinduističkoj filozofiji začet pojam “točka istorije” ili “točka vremena” (Kalachakra) govori o cikličnosti ljudskog bivanja na svijetu, a ja bih mu u ovome kontekstu dodala i pojam transformacije energije – njenog prelaska iz jednog stanja u drugo.

Ovdje, naravno, neću govoriti ni o hinduizmu, ni o fizici jer upravo postoji jedan zaseban “transformator” koji ove pojmove pretvara u neovisne od filozofije i prirodnih nauka – a zove se “Društvo” – dajući im sada oznaku socijalnog, stavlja ih u uzročno-posljedične relacije uzrokovane društvenim pojavama i događajima.

Ovaj post pišem pod utjecajem ogromne želje za pojavom 4.0 verzije Social Media komuniciranja, i općenito online komuniciranja kakvo danas znamo, na kakvo smo osuđeni reklo bi se, ako želimo da nas “bude” (čitaj: da nas se da progoogle-ati, barem 10 izlistavanja).

A bilo nas je i prije, samo smo zaboravili kako biti bez prstiju na tastaturama.  “Historija je sada strogo organizovana, snažno disciplinirana, ali posjeduje skromnu edukativnu vrijednost i još manju svjesnu društvenu svrhu” – Sir John Harold Plumb (Britanski historičar, 1911 – 2001).

Šta možemo naučiti iz historije, društvenih pojava i pop kulture na temu promjena Velikog O (Online-a!) kakvog ga znamo?

Uvijek je bilo nešto prije hita. Kada pomislimo na žene u hlačama – pada nam na um Coco Chanel koja je uvođenjem hlača u visoku modu prvom polovinom 20. vijeka porušila društvene tabue žena u hlačama – i zato ti Coco hvala. Ali hvala i amazonkama koje su prikazane u hlačama na antičkim vazama, i hvala ženama američkog zapada iz 19. vijeka koje su radile u hlačama na farmi. Coco nije bila prva.

Ava Gardner je po pričama bila pijanica, ovisnica o seksu koja je muštrala velikog Franka Sinatru do mjere da je glumio samoubistvo da bi je vratio – njihove svađe su, kažu, bile epske. Ovaj prljavi veš mogli smo “omirisati” tek u autobiografijama – čitajući iz “materijaliziranih” knjiga (sjećate se toga?).

Bobby Brown je “šminkao” Whitney Houston modricama po žutoj štampi (opet papir), ali u privatnosti doma, dok je ona “pudrala nos” kokainom skrivajući se pred paparazzijima. Ponešto od toga došlo bi u kolažne emisije na televiziji. Ipak, 2000-ih smo proživjeli opijanja, drogiranja, lešenja – što od udaraca, što od narkotika – Amy Winehouse, Rihanne i sličnih – direktno pred našim očima.

Privatnost je umrla, živio Internet. I nikada mi nije smetalo da mi se to dešava pred očima – neka ljudi budu ono što jesu. A lešinari će ionako uzeti ono što mogu. Ipak, kada smo mislili da smo sve vidjeli, kraj prve dekade 21. stoljeća obilježila je jedna upgraded v. 4.0 žene – zvijezde. Lady Gaga.

Kraljica rubne estetike zavladala je komercijalnim svijetom i nametnula nove kriterije za sve ono što smo do sada znali. Ne mislite valjda da ona stvarno jeste kraljica? Kreatori branda Lady Gaga samo su dobro pogledali unatrag, analizirali tok komercijalne pop kulture i uporedili je sa onim što nikada nije prošlo među publikom i sa onim što je bilo taman na granici prihvatljivog da bi bilo ludo privlačno za potrošače.

Sastaviš to dvoje, malo promiješaš, abrakadabra – zvijezda je rođena! Od početka ere GaGaistike, ne posjedujući volju ili bilo kakav interes da upratim ko je ta osoba – a s obzirom na muziku koja mi lično nije baš preferencija – nisam na prvu primjećivala da Lady Gaga, a kamoli nešto kao novi pop kulturni zero point postoji. Kasnila sam nekih godinu dana. Međutim, tad sam uhvatila na nekom portalu vijest o “Ženi – hermafroditu” – kada je Lady Gaga “instalirala” muški dodatak na svoje gaćice.
Potom sam došla do još nekoliko informacija koje su me na sve načine uvjeravale kako je to jedan bizaran, estetici i ukusu na jedvite jade probavljiv lik, postavljen kao izazov. Taj izazov ostavio je samo blagi “još jedna reciklaža” dojam na mene, jer sam se instantno sjetila filma Pink Flamingos i pomislila “Pa ovo je John Waters puno jačeg intenziteta radio još ’72“.

I da, drag queen Divine, glavni lik tog filma zaista je bila transvestit. I da, ljudi su gledajući taj film zaista povraćali od neprobavljivog sadržaja. I Lady Gaga sa Kermit ili mesnim odijelom bila je – smiješna. To je bio period kada sam prezirala Gagaistiku. Međutim, to mišljenje se promijenilo.

Cher, Madonna, Rihanna – zvijezde su koje jesu prihvatile izazov i pokušale biti kontroverzne. Operacije, seks, pretjeranost – ali sve i dalje veoma ženstveno i privlačno. Pojava Lady Gaga (nikako ne ona sama) je stavila tačku na period kada seks najbolje prodaje. Jeste li ikada pomislili da će se to desiti? Jeste li ikada razmislili da današnji način komuniciranja u Social Media može da se preobrazi? I šta bi ta preobrazba bila?…

Cher je bila zvijezda vremena radija; Madonna je razvalila MTV, dok Rihanna oscilira od MTV-a do YouTube-a. Lady Gaga pojava se izučava na univerzitetu na predmetu sociologije kroz razne segmente; od novih medija, preko muzike, gendera, do marketinga i businessa. Jer je Lady Gaga prvi istinski proizveden ljudski brand – veoma diferenciran u odnosu na konkurenciju, sa mnogo slojeva posebnosti, ekskluzivnosti u vidu šokantnog; hodajuća instalacija koja predstavlja pred javnost nove izazove, ali samo u smislu – kako ih stići.
Ona je postala sinonim za zvijezdu, kao Barcelona za lijep fudbal, kao Izet Fazlinović za bosanski pasjaluk. Ona nije muzika – ona je izgled, pravac, reklama, novac, video, YouTube. Ona može da izbaci prvo pjesmičak kojim skupi stotine miliona pregleda, pa potom odličan video za isti pjesmičak i ponovo skupi stotine miliona klikova. Ona generira 25% prometa VEVO-a. Ona je drukčija.

Prije bloga, bijaše blog.

Sjećam se jedne blogerke iz neke 2005. koja je dobivala desetine i desetine komentara na post “Jedu mi se jagode“. Meni je bilo čudno, ali… Ona je očito preduhitrila Twitter. Pogledajmo nazad i zamislimo – šta mi možemo preduhtriti danas? Šta je bilo prije ogromne količine recikliranih sadržaja na društvenim mrežama, napisanih na blogovima, share-anja, postova “te jedno, te isto”?

Zašto svi imaju potrebu podijeliti najdjeljeniji link da bi izvršili neku samoaktualizaciju u online prostoru? Lady Gaga je iznijela i nametnula sebe kao projekt iako mi nismo tražili da vidimo bilo šta od toga, niti smo tražili da nam kćerkice traže odjeću sa lobanjama dok plešu kao zombiji pjevajući “ra ra ra ra ra” umjesto pjesmica o djetinjstvu, školi, leptirićima ili nekom “Plavom čuperku”, a još manje da to podržavamo i da nam je simpatično. Ali jeste.

Danas je to standard. Je li s obzirom na to da je raznolikost najveća vrijednost koju kao ljudi posjedujemo možda budućnost Social Media komuniciranja u tome da mi budemo – mi? Da se vratimo svojim privatnim mislima, stavovima, preferencijama i dijelimo ih sa zajednicom koja pravi selekciju na osnovu sadržaja, a ne networka? Neka komunikacija vraćena na stvarnu misao, samoiniciranu, impuls i slobodnu volju neovisnu od zajednice i zajednice i zajednice? Proizvedena na subliminalnom nivou, drukčija?

Nekada smo se povezivali po hobijima, ljubavima, interesima; danas nas linkovi, posjećenost i protok korisnika na platformama najvrijednijih korporacija povezuju vještački selektiranim sadržajima. U ovoj kompetitivnoj taktici pionira i sljedbenika, ko će prije, brže, bolje među toliko konkurencijom – najvažniji je sljedeći korak.

Hoćemo li se igrati eksperimenata, probati nešto staro-novo, divlje, drukčije, ili vječno biti followeri?

Social Media su seksi Madonna. Šta je nova Lady Gaga?