Šta je vama najvažnija stavka pri izboru posla koji radite?

Nakon mog prošlog teksta o blogu i njegovoj ulozi kod pronalaska posla, dobila sam komentar koji kaže:

Ok je za one koji traze posao u nekoj manjoj firmi gdje ce vlasnik gledati iznad nabrojano.

Ipak za velike firme kao sto su banke, telekomi, osiguravajuca drustva i takve slicne sumnjam da blog nesto moze pomoci.

A priznat cete da je u nabrojanim dosta bolje raditi. Nije isto sto kazes da radis u banci i kad radis u PRIME Communications

Nisam htjela odgovarati na komentar upravo zato što mi je dao ideju za ovaj tekst.

Da li je zaista toliko bolje raditi u nabrojanim preduzećima – banka, telekom, osiguravajuće društvo? E pa, vjerovali ili ne, ali ja uopšte ne mislim da jeste. I znam da će to nekima zvučati kao totalno nebulozan stav, ali ne postoji ta plata za koju bih ja radila u nekom od pobrojanih preduzeća.

Da ne bude zabune, nemam ništa protiv njih i znam da je premija dobiti zaposlenje u njima. Međutim, svima nama su bitne različite stvari u životu. Nekome je na primjer plata presudna, a nekome vrsta posla koji radi. Ja nažalost (ili na sreću) nikad ne bih mogla raditi posao koji me ne usrećuje, koji mi nije izazovan i koji me ne tjera da stalno radim na sebi. Možda nisam u pravu, ali ne vidim sebe u nekoj krutoj organizaciji koja ima strogo postavljena pravila i koja guši kreativnost u ljudima, kakve su na primjer banke ili telekomi.

Da, imate neku vrstu sigurnosti, dobru platu i milion šefova i pravila iznad sebe. Ja sam više od deset godina bila privatnik i definitivno sam u sebi ubila mogućnost da se prilagodim krutim pravilima, a nedavna analiza je utvrdila da mi je među tri najvažnije osobine bez kojih ne mogu opstati – nezavisnost. I da, upravo ona me vodi u mojim odlukama zbog kojih prilikom izbora posla osim plate gledam i koliko ću biti cijenjena kao osoba, koliko ću imati slobodu u radu, koliko će se cijeniti moje mišljenje, koliko su fleksibilni uslovi rada, kakvo je radno okruženje i kolege… Tek kada se sve to posloži u nešto što meni odgovara u tom mom naglasku na nezavisnost, onda mogu reći da mi odgovara i radno mjesto.

Banka, telekom, osiguravajuće društvo, super plaćeno mjesto u bilo kojem parlamentu jednostavno traže od tebe da svoje mišljenje ostaviš u nekoj kutiji kod kuće i da ga ne nosiš na posao. Zbog toga takva mjesta nisu meni nikad ni bila u opciji za razmatranje, bez obzira na visinu plate. I da, vjerovatno za takve poslove pisanje bloga ne može pomoći. Mada vama kao osobi koja ga piše može razviti neke druge osobine, naučiti vas da razmišljate, da stvorite neke navike i da istražujete. Naravno, ako vam je stalo da se razvijate i radite na sebi u tom pravcu.

A to što nije isto kada kažeš da radiš u banci ili u (ovom slučaju) Prime Communications zaista teško mogu objasniti. Šta znači to “nije isto”? Odnosno šta informacija o tome gdje ko radi uopšte znači bilo kome i zašto bi bila bitna ikome drugom? Ja stvarno ne vidim tu neku prednost ili manu – vidim samo informaciju o tome na koji način osoba zarađuje za život. Zašto baš tu a ne negdje drugo – to je nešto što se tiče samo te osobe i pored najbolje volje ne vidim razlog da bilo kome drugom taj podatak bude bitan.

Stara izreka kaže „Ako radiš ono što voliš čitav život ne radiš ništa“. I pošto sam imala priliku u životu raditi i stvari koje nisam voljela, samo zbog toga što sam morala živjeti od nečega, moram iz svog iskustva potvrditi da je 100% istinita.