Šta povezuje štapni mikser, ventilator i profesionalnu orijentaciju?
Štapni mikser – kuhinjski aparat na električni pogon, pogodan za pripravljanje majoneza, sosova, miks-napitaka i dječije hrane, za usitnjavanje crnog luka, leda, kuhanog voća i povrća, ali se ne preporučuje kao aparat za pripremu krompir-pirea.
Ventilator – također uređaj na električni pogon, koristi se za zračni protok u svrhu postizanja određene udobnosti, hlađenja ili grijanja. Uz ventilator se obavezno, kao i uz druge električne aparate, izdaju i upozorenja o opasnostima u slučaju neadekvatne upotrebe, ili nepravilnog upravljanja uređajem.
Ako analiziramo sebe i svoje postupke, razjasnimo naše potrebe i ciljeve, izvjesno je da je moguće definisati se u formi namjene i svrhovitosti štapnog miksera ili ventilatora. Amerikanci takav način neophodne diferencijacije od konkurencije zovu elevator pitch i vrlo je bitno, za komunikaciju sa samim sobom i za komunikaciju sa okolinom. Kada bi štapni mikser imao poslovne partnere i potencijalne poslovne partnere, bilo bi mu mnogo lakše nego nama jer već kada bi nazvao i kada bi mu se potencijalni partner – naprimjer, fen – javio, oni bi znali u čemu i ko kome kako može pomoći.
Razlika između štapnog miksera i čovjeka je u tome što je čovjek više nešto kao ona multipraktik -sprava za sjeckanje, rezanje, ljuštenje, miješanje i šlaga i betona, i to u nekoliko kapaciteta – i na poslu, i kući i u kafani, pa nemoć često donese frustracije i dodatne funkcije, i osim kolege, učenika, mentora, muža i prijatelja postane i – pacijent. Vjerujem da svaki čovjek već po karakternom i mentalnom sklopu ima određene predispozicije tj. raspon u kojem može da se kreće. Novak Đoković je najbolji teniser na svijetu i ne može istovremeno biti i izvrstan i na pet drugih polja. Fokus pri odabiru zanimanja, analiza i traganje za ulogom u kojoj smo najkomotniji, svijest o tome da sami biramo put i odabiranje puta koji je usklađen sa našim karakterom – to su izazovi koji su u štapnomikserskoj metafori samo elementi diferencijacije i put ka nekom konačnom opredjeljenju, a zapravo naš izbor i ključni faktor našeg zadovoljstva ili depresije.
U 24-satnom traganju za srećom, vrijeme treba biti alocirano u onom pravcu u kojem je naše vlastito zadovoljstvo. Ne preanaliziram i ne precjenjujem udio profesionalne orijentacije u okviru stvari ključnih za naše živote, ali raditi 40 ili 50 sati sedmično nešto što nam ne odgovara je isto što i stoičko pokušavanje da na grijalici skuhamo ručak.
Manja je šteta za sami ručak koji sigurno neće valjati, ali kada se mi – štapni mikseri pregrijemo zato što ste se uputili u avanturu miksanja krompir-pirea koji štapnom mikseru ne odgovara. Ljudi će pronaći novi mikser, a mi ćemo završiti u divnim ili ružnim uspomenama – ali svakako u kanti za smeće.
Šteta je ako tokom pregrijavanja ne shvatimo da smo savršeni u pripremi majoneze i da postoji još mnogo tako traženih i popularnih preliva i ko zna koliko neotkrivenih za koje imamo kapacitet.