Toksičnost uspjeha i filtera na društvenim mrežama – kako sačuvati mentalno zdravlje?

Toksičnost uspjeha i filtera na društvenim mrežama – kako sačuvati mentalno zdravlje?

Autorka: Dajana Šipraga Zlojutro, psihoterapeutkinja i blogerka CaraDara

Mogućnosti savremenog društva su neizmjerno veće nego ikad prije. Na dohvat ruke nam je svo znanje i zanimljivosti ovog svijeta, a opet, osjećamo se nikad manjim i nebitnijim. Čini se kao da je pojedinac sveden samo na jednu dimenziju – biti što uspješniji.

Da li je naša karijera dovoljno spektakularna?

Da li je naš način života dovoljno raznovrstan  i u trendu?

Da li uspijevamo da održimo imidž opuštenosti  uprkos tome što stalno radimo da bismo održali korak sa konkurencijom?

(Pitanje svih pitanja) Da li izgledamo dovoljno mlado i mršavo?

Društvene mreže,  u kombinaciji sa slobodnim tržištem, su dovele do upotrebe čovjeka na  poseban način. Čovjek je postao sadržaj, a identitet  roba.

Ova pojava je izazvala trajnu nestabilnost u čovjekovom samopoštovanju i osjećaju da vodi smislen život. Drugim riječima, ozbiljno nam ugrožava mentalno zdravlje. Pitanje je da li smo svjesni u kojoj mjeri i šta možemo uraditi povodom toga?

Kroz razgovor sa više profesionalaca na PROACTIVE konferenciji iz različitih sfera preduzetništva (marketing, menadžment, strateško komuniciranje) održanoj ovog maja na Jahorni došli smo do zanimljivih zaključaka koje smo svi manje-više znali, ali je bilo potrebno da ih IZGOVORIMO.

Promjene koje nam donose društvene mreže su bitne i velike ali ih je jako teško biti svjestan jer se dešavaju svakog dana. Te promjene se tiču kako psihičkog tako i fizičkog zdravlja.

Šta je to što smo zaključili?

Koje specifičnosti društvenih mreža utiču na nas i kako?

  • Polarizacija mišljenja – kad smo na mrežama dešava se jedna od tzv. grešaka u razmišljanju, crno-bijelo mišljenje. Nešto je ili crno ili bijelo; obično smo za ili protiv nečeg, gubi se kontekst, šira slika a tako i kritičko mišljenje.
  • Distorzija realnosti, tj. iskrivljena slika stvarnosti. Ovu pojavu ćete najlakše prepoznate uz onu već poznatu rečenicu: “Je li moguće da su se razveli, prelijepe su im slike na instagramu!” Na mrežama prikazujemo samo dio sebe po kojem hoćemo da nas prepoznaju. Nekom je to karijera, nekom porodica, nekom lijepo tijelo. Ono što je iza, obično je i, najčešće, potpuno drugačije.
  • Održavanje pažnje je postalo poduhvat. Obično čitanje, ono koje zahtijeva duboku pažnju je sve teže održati. Skrolanje na telefonu je postalo novo čitanje.
  • Sve sfere našeg života su pred velikim izazovom: roditeljstvo i vaspitanje, pronalaženje partnera, održavanje veze, sve ono što se tiče emotivnog života je na svakodnevnom testu zbog brisanja granica između ljudi koje su nam donijele mreže. Samo smo na klik  ili lajk od iskušenja različitih vrsta.
  • Izloženost nepotrebnim i “teškim” informacijama. Broj poginulih, način stradanja, detalji traumatskih događaja, iako su se desili stotinama kilometara daleko, ozbiljno utiču na naš unutrašnji svijet iako nas u stvarnosti ne ugrožavaju.
  • Sve prethodno pobrojano itekako ostavlja traga na naše mentalno zdravlje u vidu depresivnog raspoloženja, anksioznosti, poteškoća sa koncetracijom.
  • Promjene u svakodnevnom jeziku – društvene mreže i internet mijenjaju jezik kod svih, a pogotovo kod mlađih generacija. Siromaštvo jezika, znači siromaštvo misli. Kako da kažemo kako se osjećamo ako nam je “krindž” zamjena bar za tri aposlutno drugačije emocije?
  • Fizičke promjene nisu zanemarive, takođe. Bolovi u rukama, kvržice na prstima od držanja telefona, bolovi u vratu, poteškoće sa spavanjem su pojave kojih smo se iz ličnog iskustva tek ovlaš dotakli.

Ima li nam spasa?

Uvijek ima spasa ako smo svjesni problema.

Kontrolisano i umjereno korištenje društvenih medija je sigurno prvi korak. Pravila koja ćemo uvesti sebi  svjesno kako bismo podigli kvalitet života će dati najbrži rezultat.  Prisutnost u momentu i kontakt sa ljudima preko puta kojih sjedimo, kontakt licem u licem bez ekrana je nešto čemu bismo trebali težiti.

Provjeravanje izvora i količine informacija jer ne znamo svi da ono što pročitamo na internetu nije istina. Medijska i informatička pismenost su nezaobilazni dijelovi ove priče. Potrebno nam je znanje za određene promjene.

Iako je razmjena iskustava i znanja ovom prilikom bila kratka, doprinijela je da bar počnemo razgovarati o onom bez čega ovih dana nije moguće voditi ni biznis, a pomalo  ni život.  Sigurna sam da je ovo tema koja će sve više dobijati na značaju u regionu i drago mi je što su ljudi iz PRIME Comunications-a to prepoznali.

Leave a Reply