Učim, da radim i da mogu (bilo šta)

Učim, da radim i da mogu (bilo šta)

Tekst podržava i promoviše projekat Coca-Colina podrška mladima.

Piše: Ana Kotur

Odrasla sam uz rečenicu „Uči, nećeš morati, a ni moći raditi!“. Uostalom, more ljudi iz moje generacije (i onih približnih), odrastalo je uz istu rečenicu. Samo, kod mene je nosila jedan teret nemoći.

Kao neko ko od rođenja ima etiketu drugačije, nekako sam se vrlo rano preorijentisala i na drugačije poimanje onoga što želim. Imala sam ja snove tipa ”završiću fakultet, udaću se za crnog markantnog muškarca i živjećemo u kući na sprat”, ali sam se isto tako, na vrijeme, počela oslanjati na sve ono što samo znanje može da pruži. Cerebralna paraliza sa svim svojim posljedicama, samo je dodatno učvrstila to uvjerenje.

I zbilja, završila sam fakultet, pa i nešto nakon fakulteta. Ali, znanja sam i dalje ostala i gladna i žedna, jer sve ono što nas izdvaja od mora istih ostaje daleko od istih predmeta koje polažemo na fakultetu i istih knjiga iz kojih učimo.

Ono što nas izdvaja, počinje tamo gdje sami tražimo. Gdje propitujemo šta i koliko možemo, gdje smo i gdje želimo stići, i kako i kuda da pođemo. Mogla sam da biram da kao papagaj ponavljam da posla za osobe sa invaliditetom nema, da sjedim i čekam osjetljivost društva u kojem živim, potpuno nesvjesna da društvo oko sebe formiramo mi, da mi izbor dana bude kafa u obližnjem kafiću, ali nisam.

Nisam, iz prostog razloga što me je neko nekad naučio da želim, mogu i hoću. Želje su super, jer će redovno izmamiti osmijeh na lice kad zamislite budućnost, moć je čudo – kad svojim izborom izaberete da možete bolje i htijenje je najbolje oružje, jer vas od posmatrača stavlja u poziciju učesnika.

Iz sva tri razloga, izabrala sam da budem dio Coca-Coline podrške mladima, i da prenesem ono što me motivisalo da budem tu. Sanjam poziciju u kojoj nije bitno šta ja ne mogu na prvi pogled ili koji šta nemamo u CV-ju. Sanjam put u kojem ne zamjeram sebi pogrešno slovo, riječ ili potez na intervjuu koji obavljam, ko zna koji put u nizu. I sanjam ono čarobno – vi ste baš pravi izbor za nas!

Trenutno nijedno od navedenog nemam, ali znam da mogu da učinim sve da, sa svoje strane, eliminišem potencijalne prepreke do tačke u kojoj sve tri aspekta imam. I vjerujte, učiniću to svaki put, pa i sad, kad imam priliku da pokušam biti dio nečeg većeg.

Hoću, baš kao na hoću.ba, kaže samo jedno – želim da učim od najboljih, iz drugog ugla. Nekad perspektiva vječitog nezaposlenog dovoljno zamagli vid i pomuti prioritete, da poslodavac nema šta da nađe u moru kvaliteta. Zato vrijedi učiti i od druge strane. Od monologa nema puno koristi, od dijaloga možemo dobiti puno!

I ono što znam, i ono što sanjam, ali i ono što hoću trenutno su se sastali u jednom – i od mene i od vas se traži samo prijava, i malo vremena koje, nesebično, posvećujemo samo sebi i najboljoj verziji onoga što želimo postati.

To znači i suočavanje sa svim minusima koje smo skupili na vaganju za i protiv, i bez obzira gdje smo najjači, najbolji ili najpotkovaniji, moraćemo i toj strani medalje pogledati u lice. Već sam pripremila spisak, a priliku da ga, ako ništa drugo, skratim, neću propustiti.

Nadam se da će vas obradovati ideja da se, nakon četiri zajednička dana u Sarajevu ili Banjaluci, nasmijemo načinu na koji od minusa stvaramo ogroman plus i rezultatu koji, zahvaljujući tome postižemo.

Nije to puno posla, ali za razliku od perioda odrastanja, danas znam da hoću da radim, da moram da radim ako želim rezultat i da rad i stalno učenje idu skupa.

Svi mi imamo pravo na najbolju verziju sebe, onu i pred reflektorima javnosti, ali i onu kojom smo sami prezadovoljni kad se svjetla pogase.

I isto tako, nemamo pravo ničiji trud i pruženu podršku, kvalitetnu, sveobuhvatnu i potpunu, odbiti.

Ja se u septembru družim sa Coca-Colinim timom i ponovo učim, da bih mogla i radila. Koji je tvoj razlog da budeš s nama?

Ostavite odgovor