Zašto i kako je Martha Stewart naljutila bloger(k)e u Americi?

Zašto i kako je Martha Stewart naljutila bloger(k)e u Americi?

Neki dan sam sasvim slučajno naletila na tekst o tome kako je Martha Stewart prošli mjesec na državnoj televiziji rekla nekoliko rečenica na račun blogera. Konkretno je rekla ovo:

Ko su ti blogeri? Oni nisu obučeni urednici ni novinari Vogue magazina. Mislim, postoje blogeri koji pišu recepte koji nisu provjereni, koji nisu neminovno dobri ili su kopije svega što su dobri urednici napravili. Blogeri stvaraju neku vrstu popularnosti. Ali oni nisu stručnjaci i mi to moramo shvatiti.

Naravno, pretpostavljate kakvu reakciju je ovo izazvalo među blogerima u Americi.  Ako kod nas i nije tako, u Americi ih ima već mnogo koji žive od svog bloganja, na različite teme. Osim toga, kad ovako neko kaže „blogeri“, vi i sami zamislite jednu masu ljudi koji su svi isti – isto razmišljaju, isto pišu i nema neke razlike među njima. Međutim, ja sam modifikovala jednu izreku pa često volim reći:

„Generalizacija je majka svih grešaka“.

Jedina stvar koju uvijek osuđujem i protiv koje sam svim svojim bićem jeste upravo generalizacija. Jednostavno mislim da se na svijetu ništa ne može generalizovati i kad kod sebe primijetim i tračak iste lupim si 2-3 šamara preventivno.

Uglavnom, da se vratim na temu – blogeri.

Zamislite da kažete „Ko su ti novinari? To ništa ne valja!“ Logično, razapeli bi vas svi redom, jer je činjenica – postoje oni koji svoj posao novinara rade loše, a postoje i oni koji taj posao obavljaju dobro. Osim toga, i to je nekako stvar ličnog ukusa – ono što se meni sviđa ne mora se sviđati i vama, zar ne?

Ista stvar je i sa blogerima – ima ih (nas) svakakvih. I dobrih i loših, i redovnih u pisanju i onih koji svako malo prestanu (ili pišu samo kad ih nešto potakne). Ima ih koji pišu o hrani, odjeći, šminki, politici, tehnologiji… o svemu što postoji na ovom svijetu. Neki od njih to rade iz hobija a neki su profesionalci u svom poslu koji su, eto našli vrijeme i osjetili želju da nešto od svega što vole i rade i zapišu.

I na šta li je sad tu mislila konkretno naša draga Marta? Na koga od svih njih?

Drugi dio priče je posebno zanimljiv. O njemu možete pročitati u tekstu Dear Martha Stewart . U njemu blogerka Fadra piše o tome kako je neko iz Martine ekipe kontaktirao nešto prije svega ovog nudeći saradnju. Ispostavilo se da su htjeli da Fadra na svom blogu dijeli sadržaje iz Martinog magazina. Na svom „nestručnom, neprofesionalnom blogu“, je li tako.

Osim toga, nije se ni Marta rodila na TV-u nego je počela u nekom lokalnom listu i prošla čitav trnovit put dok nije stigla tu gdje je sada. Ko kaže da neko od današnjih blogera sutra neće biti na njenom mjestu?

Jedna stvar se kod blogera ipak može generalizovati, a to je forma u kojoj oni rade. Mislim na to da su blogeri ti kojima je internet domaće okruženje i koji su na internetu počeli i rade to što rade. I najčešće imaju neke svoje online zajednice čitalaca koji ih čitaju i prate. Očito su  Martini publicisti prepoznali da bi im to moglo koristiti ali se nisu konsultovali sa šeficom. Tako su omogućili blogerima da ih prozivaju u tim svojim tekstovima, a na taj način možda i naruše ugled u okviru te online zajednice.

U svakom slučaju mi je ovo bilo zanimljivo posmatrati iz ugla PR-a. A zanimljive lekcije za učenje sam pročitala na kraju teksta Martha Stewart’s Blogger Blunder

  1. Razmislite pažljivo o tome šta ćete reći na TV-u ili društvenim medijima. Postoji mogućnost da se proširi i bude viđeno od strane velikog broja ljudi.
  2. Mediji vam nisu uvijek prijatelji. Ovaj dio intervjua je u Martinom slučaju promovisan bez čitavog intervjua. Ono što kažete uvijek može biti izvučeno iz konteksta i izazvatu kontraveze.
  3. Ne dajite uvredljive primjedbe o nekome sa kim ćete možda raditi u nekom drugom svojstvu.
  4. Ako želite raditi sa blogerima onda odnose sa njima gradite pažljivo i nemojte se sa podsmijehom odnositi prema onome što rade.
  5. A ako želite doprijeti do žena onda morate raditi sa blogerima (blogerkama) jer blogeri su izvor kojem najviše vjeruju žene u Americi.

Da, uglavnom je sve ovo primjenjivo na SAD i ne baš u tolikoj mjeri kod nas, ali je zanimljivo znati. Osim toga, i kod nas u regionu postoje blogovi, manje i više dobri i mislim da će ovako neko vrijeme možda nekad i kod nas stići. Što se mene lično tiče već postoje blogeri kojima vjerujem više nego mnogim medijima u onim oblastima kojima se bave tako da smo na dobrom putu.

Leave a Reply