Zašto je bolje raditi u privatnom nego u javnom sektoru

Ako baš danas prebrojavate ušteđevinu i razmišljate da li investirati u zapošljavanje u nekoj atraktivnoj državnoj firmi, onda je ovo priča za vas. Možda se predomislite i odlučite raditi u privatnom sektoru; sakupljeni novac kao čovjek potrošite za neko ludo putovanje, a telefonski broj rođaka kojem uredno čestitavate praznike izbrišete iz imenika. Nudim vam ozbiljne argumente zašto je bolje raditi u privatnoj nego u državnoj firmi.

Imate adrenalin povezanosti sa rezultatima, a nemate neugodnost korištenja antidepresiva.Svi ljudi žele da nešto naprave i da neko vidi i cijeni rezultate njihovog rada. Ljudi koji su vlasnici privatnih biznisa su otišli korak dalje: oni su odlučili 24 sata dnevno uložiti u nešto što će ostvarivati profit i rasti. Radeći za privatnu firmu, imate prostor da osjetite adrenalin ostvarivanja rezultata i uticaja rezultata na svakodnevnicu i budućnost, ali ipak mobitel možete ugasiti u 17:00. Nema pretjeranih nervoza, nema banaka, inspekcija i večera na koje tako rado ne biste otišli. Mjera u kojoj je znatiželja zadovoljena, a san je još miran.

Lakše je napredovati. Za napredak u državnoj firmi neko mora otići u penziju ili na onaj bolji svijet, ili morate sa nekim ući u nivo razumijevanja i poštovanja zbog kojeg će vam supruga uzdisati i sumnjati. Za napredak u privatnoj firmi trebate biti na visokom nivou, kao fudbaleri kojima rejting raste. Formula je vrlo jednostavna, morate igrati. A to je lijepo. Ko god vam kaže da ga je dobio otkaz u firmi u kojoj je radio odličan posao – slobodno mu kažite da laže. Evo, naprimjer, Luis Suarez ujeda po terenu i istovremeno potpisuje ugovor sa Barcelonom.

U privatnom sektoru su nepravde pravednije a nepoštenja poštenija.Tamo ćete također primijetiti nepravde i nepoštenja, ali su vjerni simboli etičke uspravnosti u odnosu na primjere iz državnih firmi. Nepravde privatnog sektora su tako nepravdice a nepoštenja su maleni trikovi preživljavanja. Uostalom, svakako ćete kontaktirati sa državnim institucijama i na njihove arogantne i nepismene telefonske ili elektronske upite dobiti odgovore koji ohrabruju. Koliko god ste smotani, koliko god ste taj dan nezadovoljni sobom, shvatit ćete da i od lošeg ima gore.

I državna firma je privatna. Ako ovo trebam objašnjavati, onda svakako ne shvatate.

Zaključak

Ne treba zazirati od rada u privatnim firmama. Ne treba očekivati ni Nobelovu nagradu, ali imate priliku da dostojanstveno zaradite ili ne zaradite platu. Tamo vrijedi termin zarađivanja a ne dobivanja plate. Tamo osjetite uspone i padove, ali tako da se ne manifestuju udarima na želudac i krvne sudove. Živite dobro, i imate prostor da budete zadovoljni i kada krenete na posao i kada krenete kući. I kada spavate i kada se budite.

Rad u privatnoj firmi je, konačno, ako govorimo jezikom učenja i studiranja, kao studij na državnom univerzitetu. Nije uvijek pravedno, nije najusklađenije sa potrebama tržišta, nije ni najjasnije, ali ima dimenziju dubine kojoj ljudi vjeruju. Rad u državnoj firmi je poput studiranja na privatnom univerzitetu. Možete se i slomiti od učenja, i opet imate problem. Ljudi vam ne vjeruju.