Zašto nam teško pada slušati?!

Duboko vjerujem u tvrdnju da je preduslov dobre komunikacije upravo slušanje. No istovremeno sigurna sam da za svakog od nas nije rijetka situacija da ostanete frustrirani nakon diskusije/razgovora sa nadređenim, kolegom, partnerom, prijateljem ili bilo kim misleći „Ovaj apsolutno ne sluša šta mu govorim“. Ako bi pozornije slušanje dovelo do smanjenja konfliktnih situacija, pogrešnih odluka i više dobrih rješenja i ideja, zašto zapostavljamo i tako malo pažnje pridajemo razvijanju ove vještine?

Slušanje nam omogućava usvajanje informacija i impulsa iz okoline koji su naročito u današnjem vremenu i više nego važan resurs za funkcionisanje svakog čovjeka, kompanije, organizacije, društva… Slušanje je iskazivanje poštovanja, razumijevanja i brige prema drugoj strani, što je ujedno prvi korak u postavljanju jakog temelja za uzajamno kvalitetan odnos i povjerenje.  A to je i cilj, zar ne?

Kompanije stalno ističu kako slušaju svoje potrošače, institucije/političari pričaju kako slušaju javnost, obrazovne institucije govore kako slušaju potrebe tržišta rada…a ipak njihova djela šalju drugu poruku. Srećom, izuzeci naravno postoje! Mudrost, dobra ideja i pravo rješenje može doći od bilo kuda ili od bilo koga ukoliko smo spremni da slušamo i prepoznamo to. Kada ne čujemo impulse okoline, zašto jednostavno ne pitamo drugu stranu za mišljenje nego već donosimo neke zaključke i ostajemo izgubljeni u prevodu. Postavljanjem pitanja ljudima pokazujemo da su nam važni, da nam je važno čuti njihov stav, a svako se želi osjećati važnim. Vrijeme je da prestanemo samo slušati one koji dijele isto mišljenje, nego pokažimo spremnost čuti i ono što nam se ne sviđa ili je drugačije. Istinska mudrost ne vidi opoziciju, već vidi priliku.

To što kroz školovanje i život nismo imali lekcije slušanja, to što živimo u takvoj „pričljivoj“ kulturi nije izgovor da konačno ne počnemo učiti slušati i koristiti prilike koje nam se pružaju kroz ovaj proces.