Zašto su znanja i iskustva iz BiH manje vrijedna?!!
Prije nekoliko dana u razgovoru sa dragim prijateljem i priznatim stručnjakom u svojoj oblasti djelovanja u našem regionu, nakon što sam mu spomenula kako sam u posljednje dvije godine veoma zadovoljna svojim ličnim razvojem, iskustvu koje sam kroz veoma različite i zahtjevne projekte stekla, zrelošću i brzinom odluka koje sam donosila, odgovorima na brojne izazove sa kojima sam se suočavala, na njegovu reakciju na svo to mi je zadovoljstvo, ostala sam na momenat prilično razočarana.
Naime, naravno da mu ne zamjerim, jer od njega sam u posljednjih osam godina toliko toga naučila i trudim se da i dalje učim, njegov komentar je bio, da bez obzira kako ja to doživljavala to je ipak mnogo manje nego što je moguće ostvariti u nekom drugom, razvijenom okruženju.
Kao i mnogo puta do sada, opet sam čula priču o BiH, zemlji u kojoj se ništa bitno ne dešava, u kojoj nema pravih investicija, koja se “ni na mapi” ne pominje u stručnim analizama u Evropi, a kamoli u svijetu i da to što stičem ovdje je neuporedivo i nedovoljno konkurentno u odnosu na druge…
Kada čujete nešto ovakvo, prosto, na momenat, sve vam se sruši! Kako uopšte da budete motivisani da radite nešto bitno i da radite na sebi, kada ste baš vi tu, u BiHi?!
I, da li nas iz BiH, išta može motivisati da ipak idemo dalje u svom razvoju i borbi sa ino igračima koji nisu zainteresovani za nas, pa je neophodno da mi njih lovimo po svijetu i da im se dokazujemo, kad nas već tako percipiraju?!
Da li su stvarno naša znanja i iskustva iz BiH mnogo manje vrijedna i kvalitetna u odnosu na druge? Da li smo stvarno tako loši?
Vjerovatno je ovo previše pitanja, ali ja ih sama, pa i mnogo više njih, postavljam sebi svaki dan…
Naravno, svjesna sam ja činjenice o velikim problemima koje BiH ima zbog svog državnog i entitetskog uređenja. Takođe, svjesna sam i izraženih razlika u navikama i stilu života, svjesna sam posljedica rata, pa onda i ekonomske krize, politike/a koje se vode u BiH, načina kako nas naši “predstavnici” predstavljaju u zemlji i inostranstvu, svjesna sam parodije koja se vodi na naš račun i mnogo toga…
Ali, da li su baš zbog svega toga naša znanja, iskustva i način poslovanja toliko loša u odnosu na druge?
Da li je moguće da su strategije i sprovođenje kriznog komuniciranja za neku veliku kompaniju, učestvovanje u donošenju strateških odluka upravnog odbora od kojih zavisi posao više od 1000 zaposlenih, razvoj novih i komunikacija preko on line medija i drugi slični poslovi mnogo lošiji nego što bi mogli naći primjere u drugim, razvijenim zemljama?
O tome kako nas drugi doživljavaju, da li su zainteresovani da sarađuju sa nama, da li nas smatraju ozbiljnim konkurentima i/ili saradnicima i partnerima, da li smo za njih bitno ili potpuno nebitno tržište, ima veoma mnogo pitanja!
Smatram da su sva baš ta pitanja upravo nešto o čemu mi, koji namjeravamo da se bavimo “čistim biznisom” u BiH treba dobro da razmislimo! Da li ostaviti druge da o nama tako misle ili ako smo sigurni da se ovakvi njihovi stavovi ne mogu niti smiju generalizovai (u šta i ja čvrsto vjerujem bez ozbira na kratkotrajno razočarenje koje sam spomenula u početku, koje me je još dodatno motivisalo) da počnemo da mijenjamo tu percepciju.
Za takve promjene neophodno je vrijeme, ali iznad svega udružene snage onih koji žele da se nešto mijenja i jasno definisana vizija i strategije za ostvarenje iste.
Ja sam ZA, za takve promjene!
Ima li nas još?
(0) Comments
Dragana Đermanović
Draga Jagoda izabrala si teži put/ugao, upravo onaj u kojem posmatramo sebe, svoj razvoji, rad i posvećenost kao inicijalni uzrok napretka/stagnacije. Uobičajeno se na ovakva razmišljanja mir nađe u svaljivanju krivice na spoljnje faktore. Ali – rešenje je uvek u okviru problema; ne van njega!
Potvrđujem ovaj tvoj ispisani kritički, ali proaktivan stav svojom životnom pričom: ne, da bi bio vanredan ne moraš živeti u Slo, UK ili USA! Potrebno je da radiš i ne prestaješ! I tada gde god da živiš, napredno JE, jer napredan SI! Ili niSI! Hvala na ovom postu
Stefan
Imam 18 godina i takodje vjerujem da se situacija u BiH moze promijeniti ali veliki je problem upravo to sto nasu vlast vise zanima ulazak u EU i slicne organizacije koje ce samo da nas unazade a ne unaprijede. Npr. u Italiji se zale na losu ekonomiju a plate su im po 1000€, a kod nas su samo plate od 1000KM rijetke. Zato kazem, mi mozemo promijeniti situaciju. Jer politicari su odavno odustali.
Dragan Mocevic
Jagoda, ne trebas posmatrati stari na taj nacin. Ni jedan od tih “ino igraca” u nasoj branši nije napravio rezultat na BH trzistu kao sto ni bilo ko od BH igrača nije napravio rezultat vani. Nijedan tzv. “ino stručnjak” koji je došao iz regije u BiH nije napravio iole vrijedan pažnje rezultat. Niti znam ikoga od kolega iz SLO da je napravio ikakav rezultat van Slovenije, bilo u EU bilo u Srbiji.
Bitno je da si ti licno napredovala vise od bilo kojeg kolege iz HRV, SRB ili Slovenije u posljednjih 5 godina u okviru svoje branše i pozicije.
Bitno je da na turbulentnom BH trzistu treba biti bas, bas dobar da bi stalno napredovao.
Problemi uvijek covjeka tjeraju da bude jos bolji i da kvalitetenije radi.
Tada će i sve druge stvari da krenu nabolje.
Bojana Blažević
Svi mi srećnici koji zivimo u BiH u odredjenom trenutku naseg života donesemo odluku da li cemo se uprkos nerazvijenosti nase zemlje u njoj razvijati. Oni koji su odlucili da rade na sebi sigurno imaju potrebu da s vremena na vrijeme ocijene svoj razvoj i preispitaju sebe.
Razvijena sposobnost da tokom vremena održimo motivaciju na visokom nivou i sa žarom ispunjavamo svoju svrhu takođe govori o tome da se pojedinci značajno razvijaju i ovdje gdje sve stoji.
Veoma korisnom smatram i vjestinu svakodnevnog prilagodjavanja i snalazenja na ovakvo haoticnom trzistu, jer to povecava nas kapacitet da ispunimo jos vece zahtjeve i snadjemo se u drugim mnogo uredjenijim sistemima.
Nazalost mnogo je vise nasih sugradjana koji misle da nije vrijedno razvijati se ovdje i odlucili su da “odrađuju” umjesto da stvaraju. Ipak, nema mjesta za negativno!
Jagoda Matrak
Dragi svi, hvala na komentarima, odnosno vašim razmišljanjima. Kao što spomenuh na samom početku, kada čujete kako drugi misle o vama, nadam se da i druge, kao što je i mene to moglo samo na momenat, ali baš samo na momenat razocčarati i samo još jače motivisati (oni koji me poznaju ili rade sa mnom, znaju da ja nikada ne odustajem:).
@ Dragana, da, tvoja životna priča potvrđuje ovo o čemu govorimo!
@ Stefane, drago mi je čuti da ti kao mlad imaš takva razmišljanja i uvjerena sam da ima i mnogo tvojih kolega koji isto to misle, a masa može mnogo toga da učini, samo ako želi i ima cilj.
@Dragane i Bojana, vi tek dobro znate o čemu govorim 🙂
i samo ću još spomenuti jednog našeg dobavljača koji veoma često i simpatično kaže: Samo mašta i naše želje mogu biti granica za ono što radimo i stvaramo! a ja bih dodala: na nama je da li ćemo postavljati ili rušiti granice!
Lejla Brčaninović
Hvala što si podijelila svoja viđenja i razmišljanja sa nama!
Ja sam u zadnje vrijeme naučila jednu bitnu lekciju kada je riječ o samopreispitivanju i to da je veoma jednostavno i uvijek lakše naći razloge i opravdanja za razvoj, stagnaciju, uspjeh ili neuspjeh u drugima ili okolini -> skloni smo, htjeli mi to ili ne, uvijek izabrati lakši put i pričati o problemima (okolina ili drugi) ne uzimajući uzrok (koji je uvijek u nama) u obzir. PRava vještina je znati dići se iznad toga i suočiti se sa uzrokom!
Mislim da nije bitno gdje smo i da ne moramo živjeti i raditi u uređenijoj sredini da bi ostvarili zapažene rezultate -> mnogo bitnije je s kim se poredimo! U sredini u kojoj je većina prosječnih, ako imate i malo potencijala, ambicije i upornosti, lakše je biti bolji od ostalih i istaći se ali je ujedno i velika opasnost da se uspavamo i postanemo brzo prosječni (ili dovoljno dobri za to tržište ili te uslove). Možda da okrenemo ugao malo drugačije i da prestanemo pričati o preprekama i problemima koje nam tržište u BiH donosi koje je pomalo divlje i neuređeno, nego da upravo to mnoštvo prosječnih iskoristimo kao svoju prednost i PRiliku. Oni koji kontinuirano rade na sebi i imaju visoke ambicije ne trebaju se porediti sa prosječnim rezultatima na bh. tržištu nego tražiti i stvarati uvijek više da bi dobili mnogo.
Rašo Kovačević
Jagoda, čestitke za odličan post i još bolji stav! 😉
A suština je jednostavna: Ukoliko igraš DOBAR fudbal na kamenjaru, na stadionu ćeš igrati ODLIČAN!!!
A ti si odličan centarfor i na kamenjaru! 🙂
Pozdrav
Miloš Čirič
Pa Jagoda tvoj post je još jednom pokazao kako imamo ljudi – ako ne treniramo ali i tad donekle – ograničen fokus. Drago mi je da si napredovala i to je istina. Ako se uspoređuješ sa svojom okolinom onda si i baš dosta napredovala. Ali je jako pretenziciono tvrditi da si napredovala više nego iko u okolinii i da niko nije napravio ništa izvan svoje zemlje na području bivše Yu i EU – to sam oukazuje na nepoznavanje a nema baš puno veze sa realnim činjenicama. A što su činjenice:
1. Da je BiH ali i večina drugih zemalja bivše YU jako neinteresantna za bilo kojeg ozbiljnog igrača pa zato skoro nema ulaganja ozbiljnih firmi več nekoliko godina. U BIH recimo više ili manje dolaze samo špekulanti
2. Da pošto nema ozbiljnih igrača nema ni ozbiljnog tržišta za PR i konsultanske usluge
3. Da svi koji ipak dođu otvaraju neke filijale ali jim ne posvete dovoljno pažnje (jer nema dovoljno visokih retejnera) – to dokazuje i to da ne šalju u njih svoje najbolje ljude nego samo dolaze u periodične posete. A “lokalci” čim nešto nauče obično izađu iz njih i otvore svoje agencije
4. Pošto su ta društva još jako “politična” večina malo ozbilnijih poslova ode “nezavisnim” agencijama koje ipak ponekad najme strane konzultante
5. Pošto samo ekonomija nije dovoljno razvijena i pošto je društvo blago rečeno u primarnom političkom stadiju jednostavno ne dolazi do projekta koji bi tražili određene pr ili konsultantske aktivnosti više razine. I to je ključan razlog zašto se ne može razviti i određene stručne razine o kojima sam govorio.
Uzmimo sad primer Dragana Djermanović (ja inače nikad nisam tvrdio da treba čovek da se preseli da nešto nauči!). Dragana ući kroz praksu u zemljama izvan Srbije. Jer, to čete se najverovatniej svi složiti, ne možete se usposobiti čitanjem knjiga. U knjigama postoje informacije ali ne veštine. Nijedna knjiga pa čak ni priručnici ne mogu vam to dati jer se šta i kako nešto primeniti uvek zavisi od okoline, ljudi i problema sa kojim se baviš. Kao što se ne možete naučiti plivati iz knjiga ili u učionici, tako vam je to i sa PR ili drugim aktivnostima.
A ono što je još posebno važno nije svejedno od koga učiš. Ili kao što je rekao Vince lmbardi, legendarni trener američkog nogometa: “Samo vrhunski trening daje vrhunske rezultate i vrhunsku praksu!”
Mogao bih još puno toga da napišem ali mislim da sam pojasnio suštinu. I da, treba je menjati zemlju jer takva kao što je nema budučnosti. I za to treba strast koja odiše u Jagodinom postu i u vašim komentarima, ali treba i razumevanje te strpljivost. Moje je da onima koje volim pokažem ogledalo. Ono što vidite može vam se sviđati ili ne. Ipak najlošije je ako kažete da ogledalo nije loše. posebno ako imate iskustvo sa osobom koja vam nastavlja ogledalo i znate da obično govori istinu ma kako bila bolna. A možete i zadržati te metode koje su uništile Balkan – mi smo ti koji sve znaju a ostali nas samo ne vole i žele nam naštetiti.
Završit ću rečenicom Dragane Djermanović iz istog dana: “Jeste bolno ali iako me je bolelo kao da mi se lome sve kosti imala sam dovoljno poverenja u tog čoveka da sam radila na promena – i vredelo je!”