ŽIVJETI SA KLIMATSKIM PROMJENAMA

U zadnju deceniju, a naročito u zadnjih nekoliko godina se šuška i međ’ običnim pukom kako nešto sa tom klimom nije u redu, ljeta nisu kao što su bila, a ni zime. Izvede se pokatkad i tačan zaključak „promijenila se klima“, sa po kojim uzdisajem i priča krene dalje „A kako su tvoji…“ kao da od nas ne zavisi ništa i kao da ljudi nisu nimalo odgovorni. Poplave koje imamo ove godine i ljeto sa jedva 10 sunčanih dana kao i jesen koja je prešla u proljeće zaboravivši zimu, sušno ljeto bez kapi kiše sa afričkim vrelinama koje smo imali prije 2 godine i sve pomalo neuobičajene pojave za ovaj naš umjereno kontinentalni klimat, a koja se javljaju češće nego što bi to bilo moguće za očekivati, se zovu klimatske promjene. Malo precizniji naziv za ove klimatske promjene u kojima se trenutno nalazimo je era klimatskih promjena uzrokovana ljudskim faktorom i te klimatske promjene se dešavaju na svim kontintentima, morima i okeanima, na čitavoj planeti nam Zemlji. Klimatske promjene pogađaju i bogate i siromašne države, izuzetaka nema. Razlika je što su neka područja manje ranjiva, a neka više, jer postoji i niz drugih faktora koji povećavaju rizik od klimatskih promjena.

 U izvještaju od marta ove godine koji je objavio Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) se naglašava da je prilagođavanje klimatskim promjenama ono što može odigrati značajnu ulogu u smanjenju rizika, jer se svijet već suočava sa rizicima izazvanim klimatskim promjenama. Izvještaj naglašava da su promjene u klimi u mnogim slučajevima nepovratne i da je već kasno da se zaustave, ali se mora naći način da se najbolje prilagodimo i da smanjimo efekte uzrokovane ovim fenomenom.

Neke promjene se recimo dešavaju dosta brže nego što su to naučnici prije par godina upozoravali, tako da će spremnost da se odgovori rizicima biti ključna, jer smo generalno svi loše pripremljeni za opasnosti koje prijete uslijed klimatskih promjena. Kako bi se smanjili rizici i posljedice koje nastaju uslijed klimatskih promjena, neophodne su kvalitetne strategije i konkretne akcije.

U zadnjih nekoliko mjeseci ta „hirovita klima“ nas je ovdje u regiji baš išamarala pošteno, ali o tome nije bilo mnogo riječi. O da, pisalo se i govorilo se, kako da nije, ali se zapravo pisalo o posljedicama, a vrlo malo o uzrocima, bar je takva situacija u ovoj našoj bh. javnosti, jer priče o klimatskim promjenama gotovo da nije ni bilo. Daleko je lakše pričati o HARP-u ili „božjoj volji“, nego se fokusirati na pronalaženje uzroka i rješavanje problema. 

Sad se pitam, s obzirom da o fenomenu klimatskih promjena nismo ni pričali baš u periodu kad smo trebali najviše, kako ćemo uopšte ozbiljno ući u proces prilagođavanja i smanjiti rizike i efekte koje nastaju uslijed promjena u klimi?  Hoćemo li ostati „potopljeni“ kao i do sada ili ćemo se suočiti sa izazovima?

Prema klasifikaciji zemalja po razvijenosti, BiH spada u zemlje u razvoju, a ove zemlje su više podložne riziku od klimatskih promjena. Ranjivnost se ogleda u opštoj lošoj socijalnoj slici društva, lošim ili nepostojećim strategijama upravljanja resursima, degradaciji ekosistema, izostanku političke volje, neinformisanost ili nedovoljnoj zainteresovanosti javnosti.

U BiH ne samo da ne postoje strategije nadležnih institucija za ublažavanje rizika od klimatskih promjena, nego i u planiranjima u sektorima koji značajno utiču na povećanje emisije ugljen dioksida u atmosferi (energetika, transport) u potpunosti izostaju.

Rizik su nam i pristupi u rješavanju posljedica klimatskih promjena, jer ako suše koje smo imali prije 2 godine ili poplave ove godine nismo prepoznali kao posljedicu klimatskih promjena, izostaće i kvalitetni planovi za smanjenje negativnih efekata u budućnosti.

Bilo da je u pitanju saniranje posljedica klimatskih promjena ili planiranja u pojedinim sektorima, pristupi koji su degradirali ekosisteme i sve one aktivnosti koje su dovele do klimatskih promjena ne mogu  se davati kao rješenja, jer  problem se ne rješava tako što se produbljuje, nego se pribjegava mjerama kojima ćemo održati prirodan balans i omogućiti održivost i dugoročnost.

Ono što nam za početak treba jeste da se suočimo sa problemom, kako bi lakše ušli u proces prilagođavanja i bili spremni na upravljanje rizikom i time smanjili efekte klimatskih promjena.